U svijetu se obilježava praznik plesa, Svjetski dan plesa. Kao dan posvećen slavljenju plesa odabran je 29. travnja, u spomen na jednog od najvećih plesnih reformatora Jeana Georgesa Noverrea, začetnika modernog baleta.
Ples, umjetnost pokreta, način izražavanja emocije, ples kao odraz slavlja, veselja. Živimo u neobično složenom vremenu i uvjetima. Ipak, ljudi nisu izgubili osjećaj za ples. Pleše se i pjeva diljem zemaljske kugle, od policajaca, vatrogasaca, medicinara, malih, velikih, izražava se potpora, prosvjeduje se plesom…… ples kao početak i kraj….. plesni izazov….
Plešu i Siščani, mali i veliki, mladi i oni u najboljim godinama. Grad je pun ljudi koji vole i znaju plesati. Jedan od njih, mlad i uspješan plesač i još puno toga je i Luka Tominac , naš današnji gost.
Tko je Luka Tominac? Možeš li se za početak predstaviti našim čitateljima?
Dobar dan, ja sam Luka Tominac, učenik 4. razreda Gimnazije Sisak i ponosni član ŠPK Top Step.
Kako i kada je počela ljubav između Luke i plesa, Lukina plesna priča?
Počeo sam plesati još za „mladih dana“, u drugome razredu osnovne škole, kao član KUD-a u Budaševu, što se i nastavilo kroz obrazovanje nižih razreda. Član Top Stepa postao sam u trećem razredu osnovne škole i od tada nisam prestao plesati, a ove godine brojim deset godina aktivnog članstva. Kroz svoj „plesni vijek“ promijenio sam tri partnerice. Noa Milković je moja sadašnja partnerica, ujedno i ona s kojom plešem najduže, a i nadam se da ćemo plesati još dugo.
Počeo si plesati kao dječak. Danas si odrasla osoba i vrlo uspješan plesač. Što se sve promijenilo u priči o plesu? Približi nam malo tvoje obveze vezane uz ples, klub u kojem plešeš?
Kada sam počinjao plesati, treninzi nisu bili tako česti. Svega dva-tri puta tjedno. Danas je ta brojka veća. Treninzi su uglavnom pet-šest puta tjedno po minimalno dva sata. No uz treninge, također uz svoje trenere, Marijetu Rimay i Filipa Debelca, vodim tečajeve za građanstvo, ali ih i mijenjam u slučaju da oni nekada nisu u mogućnosti. Tako mi računica na kraju bude sedam puta tjedno u dvorani. No to mi nije problem, volim to i već sam se navikao na takav tempo.
Možeš li nam malo prezentirati svoja postignuća na području plesa, s klubom odlaziš na natjecanja, kako tamo prolaziš?
Naravno, kao i u svakom sportu postignuća postoje i u plesu. Sa svojim klubom sudjelujem na raznim bodovnim, državnim, ali i WDSF natjecanjima, što u Hrvatskoj, što u inozemstvu. Kako su uveli natjecanja i za pojedince, okušao sam se i u tome te trenutno glasim i za državnog prvaka u standardu za 2020. godinu. Ali uz to postignuće važno je za istaknuti i brojna druga postignuća, zlatne medalje i trofeje.
Luka, ti si gimnazijalac, maturant. Što nakon mature? Gdje je u priči „nakon mature“ ples?
Pa…nakon mature nadam se upisu na neki dobar fakultet. U izbor su mi ušli tehnički fakulteti, vezani uz računarstvo i informacijske tehnologije. Fakulteti koji su moji odabiri i nisu baš blizu Sisku, kao Split i Pula, ali prvi se izbor smjestio u Zagrebu. Za njega i imam najveće nade za ulazak. Ako to uspijem, lako ću zadržati povezanost s klubom jer planiram preko vikenda doma te bih mogao za vikend trenirati ili odraditi kakav tečaj, što bi mi jako dobro došlo, obzirom na to da se i nakon fakulteta želim nastaviti baviti plesom.
Znam da si i vrlo uspješan glumac, nastupi na LIDRANU vuku korijene iz osnovnoškolskih dana. Jednako si uspješan i sada i na području glume. Kako mlad dečko sve to uspijeva uskladit? Tu su škola, ples, gluma …. Možda još nešto?
Osim povremenih izlazaka s društvom, uz školu ples i glumu, nema tu ničega više. Za uspjeh u svim „područjima“ važno je da se vrijeme dobro organizira i onda se sve stigne. Treninzi su uglavnom navečer, škola je ujutro ili popodne, ovisno o smjeni, a gluma ide uz školu, tako da si podijelim vrijeme za školu i glumu, naravno kad glume ima.
Gdje se vidiš u budućnosti? Što bi želio raditi? Gdje živjeti? Kakvi su planovi?
Kako kaže jedna poslovica: „ Budućnost se ne može predviđati nego se treba stvarati“, tako ni ja ne znam što mi budućnost nosi, ali zasigurno imam dobre temelje za nju. Naime, kako sam ranije rekao da bih se i nakon završenog fakulteta želio baviti plesom, volio bih postati sudac na plesnim turnirima, nastavio raditi za klub te i dalje voditi tečajeve za građanstvo jer to je nešto što me ispunjava i od čega nikada nisam umoran. Volio bih završiti ovaj intervju s jednom izrekom: „Prvo plešite, razmišljajte poslije. To je prirodan poredak stvari.“
Izvor: Luka Tominac
