Program nismo emitirali nekoliko sati nakon potresa, jer u gradu nitko nije imao struje, a sjedište našeg radija je u Sisku, priča Karmen Valenta, glavna urednica Radio Quirinusa.
U trenutku potresa , 29, prosinca kolegica Iris Vuksan bila je u programu, kolegica Nevena Ljubišić Jelić na tiskovnoj konferenciji u Petrinji ,a ja na tiskovnoj konferenciji Stožera u Hotelu „Panonija”.
Tada sam nazočila vrhunskoj profesionalnosti, posebno kolega koji rade na televiziji. Njihove kamere nakon što se tlo, nakon dugih dvadeset sekundi primirilo ,već su bile na lokaciji kružnog toka u Kukuljevićevoj ulici i snimali. Svi smo u nevjerici gledali kao se ruši srce Siska, njegovo središte.
Kuća u kojoj je smještena naša redakcija u Sisku, u Starčevićevoj 46 nije pretrpjela oštećenja. Sljedeće jutro nastavili smo s emitiranjem programa koji je u potpunosti bio posvećen katastrofi koja je zadesila građane naše županije. Telefoni su bez prestanka zvonili, miješale su se informacije onih kojima je potrebna pomoć i onih koji nude pomoć.
Građani su dolazili i u našu redakciju, pitali gdje da nabave najlon, kako doći do vatrogasaca, jer treba skinuti dimnjak. U stalnoj koordinaciji sa svim službama na terenu kojima možemo u potpunosti zahvaliti na brzim odgovorima, brzim reakcijama na terenu, u situaciji kada smo svi bili malo „pogubljeni”, uspijevali smo informirati o svemu što smo vjerovali da je važno našim građanima.
Kolege sa Radio Siska ostali su bez prostora za rad, isto se dogodilo i kolegama s Petrinjskog radija, od lokalnih radijskih postaja program smo emitirali Radio Banovina i mi.
Velika je to odgovornost, odgovornost za pružanje točne i provjerene informacije. I mi smo ljudi, i mi se bojimo, emocije rade svoje, tlo i dalje podrhtava, no nekako kada ste na poslu, kada ste sigurni da slušatelji očekuju od vas informaciju taj strah se zaboravlja.
U svom programu tih dana ugostili smo sve one koji mogu pružiti informaciju građanima, vatrogasce, policajce, liječnike, djelatnike Crvenog križa, Caritasa sisačke biskupije, volontera, psihologe, čelnike gradova i općina, učitelje, glazbenike, djelatnike u kulturi, svećenike.Teško je prisjetiti se sada tko je sve sudjelovao u našem programu.
Moram istaknuti da su nas najviše kontaktirali građani grada Siska kojima je bila potrebna informacija, pomoć, potom građani Petrinje, Hrvatske Kostajnice , Majura, Lekenika. Javljali su se građani iz drugih županija koji su pitali kako pomoći. Pozivi iz Vinkovaca, Novigrada, Vukovara,Zadra, Slavonskog Broda, Zagreba…
Otvorili smo svoje telefone za izravnu komunikaciju sa slušateljima.
Bilo je poziva i izvan radog vremena, no nekako kada radite ovaj posao, podrazumijeva se da ste na raspolaganju 24 sata. Snimala sam priloge i kod kuće , a onda ih, po dolasku na radio, emitirala.
Po ne znam koji put moram istaknuti odličnu suradnju s kolegama s lokalnih medija koji odrađuju terene, tu je razmjena tonova fotografija, izjava ..poruke i telefoniranja od jutra …ideš li na ovaj teren,a ti, pošalji mi,poslat ću ti …
Da toga nema…redakcije su nam male i tu dolazimo do vječnog problema, broja ljudi koji rade u lokanim medijima.
Naša uloga, uloga lokalnih medija, je nemjerljiva, mi smo oni koji poznaju područje, lokalnu zajednicu, mentalitet ljudi, njihove potrebe, način razmišljanja…nije isto biti u Posavini, Pokuplju, Moslavini Banovini, Turopolju, zapadnoj Slavoniji, svaki dio ove naše županije nosi svoju priču, a mi smo ovdje kako bismo je ispričali.
U ovoj katastrofi radio je kao medij ponovo potvrdio svoju prioritetnu ulogu u informiranju građana.Ali osim informiranja imamo i ono nešto, izuzetno važno , a to je glazba, to je pjesma, to je poruka koju su brojni glazbenici „stvorili” kao odgovor na ovu katastrofu, to je poziv da u našem programu emitiramo pjesme naših glazbenika s ovoga područja , Klape Kolapjani, Obećane zemlje, Giovannija Furlana…
Podsjetit ću kako smo lani u našoj župniji ,mi lokalni novinari, organizirali posjet kolega iz drugih krajeva Hrvatske i program „Baština Banovine u očima novinara”. Danas je dio te baštine, nakon potresa, samo uspomena.
Hoće li se nakon ovog strašnog tereta kojeg ponovo na svojim leđima, nakon što su se tek djelomično oporavili od Domovinskog rata, nose građani naše županije, prepoznati kako više treba ulagati u lokalne zajednice, a dio te zajednice su i lokalni medij?
U pandemiji koronavirusa smanjeni su nam prihodi, dogodio se potres, od nas se očekuje pravodobna i provjerena informacija, od nas se očekuje da smo na terenu.
Na ovu katastrofu odgovorili su interventnim mjerama i Ministarstvo kulture i medija, AEM, HDS ZAMP, HURIN, autori glazbe se odriču svojih autorskih prava….hvala svima.
Vjerujem kako će se naći i dogoročnije rješenje za ulaganje u lokalno informiranje građana,kako će se otvoriti mogućnost da nas u redakcijama ima i više…
Lokalni mediji žive sa svojim građanima i za svoje građane!
