Korištenjem komposta zamijenilo bi se korištenje umjetnih gnojiva koji smanjuju kvalitetu tla, ali i ugrožavaju zdravlje okoliša i nas ljudi. Prirodno proizvedeno gnojivo, tj. kompost uvelike bi pridonio poboljšanju kvalitete i plodnosti tla, ali i održivosti.
ORGANSKI otpad – smeće ili korisno dobro?
Kada bismo sve otpatke u našoj posudi za smeće razvrstali i odvojeno složili, ustanovili bismo da organski otpad čini čak oko 30% ukupnog otpada u kućanstvu. U organski otpad ubrajamo sav biorazgradivi otpad, npr. ostatke voća i povrća, ljuske jaja, talog kave, ostatke čaja (s vrećicama), biljne ostatke iz vrta i sl. Ugledajući se u prirodu, ljudi su od davnine takav otpad kompostiranjem pretvarali u korisno dobro. Kompostiranje je, naime, prastara metoda pretvaranja organskih ostataka tvari u plodni humus. Možemo je primijeniti u vlastitom vrtu, a korištenjem prikladnog spremnika za kompostiranje čak i na balkonu.
To je ujedno i najprihvatljiviji način zbrinjavanja organskog otpada. Kompostiranjem iz organskog otpada nastaju vrijedne organske tvari koje poboljšavaju strukturu tla, pomažu zadržavanju vlage, tlo čine prozračnijim, povećavaju mikrobiološku aktivnost tla, obogaćuju ga hranjivim sastojcima te povećavaju otpornost biljaka na nametnike i bolesti.
ZAŠTO KOMPOSTIRATI ?
Kompostiranjem zatvaramo prirodni ciklus kruženja tvari u prirodi: od biorazgradivih otpadaka nastaju vrijedne organske tvari. Na taj način odgovorno i aktivno sudjelujemo u rješavanju problema otpada, tj. sami recikliramo oko jednu trećinu svojih otpadaka. Tako pridonosimo:
- smanjenju volumena otpada i rasterećenju odlagališta
- smanjenju troškova odlaganja otpada
- smanjenju onečišćenja tla, vode i zraka
- povećanju kakvoće tla
- povećanju kakvoće okoliša..
KADA KOMPOSTIRATI?
Kompostirati možemo tijekom cijele godine. U zimskim mjesecima aktivnost mikroorganizama i ostalih “stanovnika” kompostne hrpe smanjuje se zbog hladnoće, pa kompostnu hrpu moramo zaštititi od prevelike vlage i hladnoće. Ljeti je moramo štititi od isušivanja i redovito provjeravati vlažnost.
GDJE KOMPOSTIRATI?
Prije nego započnemo s kompostiranjem, moramo odlučiti na kojem mjestu ćemo smjestiti kompostište i na koji način ćemo kompostirati. Kompostirati možemo u hrpi koja može biti slobodnostojeća (a) ograđena drvom (b), ciglom, žicom (c),…ili u specijalnim komposterima koje nudi trgovina.
u hrpi ograđen drvom ograđ. žicom |
Kompostiranje u hrpama
Najjednostavnije je da organski otpad složimo na hrpu. Hrpa bi trebala biti visoka oko 1m -1,5m, isto toliko široka, a dužina hrpe ovisi o količini materijala kojeg imamo na raspolaganju. Ako su vrt i okućnica prostrani, računa se da za kompostište treba odvojiti oko 10% površine.
U kućanstvima s malim brojem članova i malom okućnicom obično nema dovoljno biomaterijala za velike slobodnostojeće hrpe, pa biootpad možemo smjestiti u spremnike koje je lako izraditi od dasaka, žice ili cigle.
Tako štedimo prostor, a vrtu i kompostištu osiguravamo uredan izgled. Za ovakav način kompostiranja u vrtu moramo predvidjeti površinu od najmanje 3- 4m2. Kompostiranje u hrpama omogućuje lakši pristup kompostnom materijalu te lakše preokretanje i kontrolu vlažnosti i prozračnosti.
Nedostatak kompostne hrpe je u tome što zauzima više mjesta nego specijalni komposteri koje nudi trrgovina.
Ako nemamo vrta?
Ako je vrt vrlo malen te nemamo mjesta za kompostiranje u hrpama ili u spremnicima koje smo sami načinili, rješenje je u specijalnoj posudi – komposteru. Ako nemamo vrt, takav komposter možemo držati na balkonu ili u garaži.
Kako kompostirati
Ako imamo vrt i odlučimo se za najjednostavniju i najjeftiniju metodu, tj. kompostiranje u hrpi, iz praktičnih razloga dobro je predvidjeti mjesto za dvije hrpe te mjesto za odlaganje suhog, drvenastog vrtnog otpada. Površina koju će zauzeti kompostište ovisi o veličini vrta i okućnice, a minimalna potrebna površina iznosi 3-4m2 . U nastavku dajemo primjer kompostiranja organskog otpada u kućanstvu s malim vrtom. Na jednom mjestu skupljamo zalihe suhog, drvenastog otpada iz vrta (lišće, suho pruće, usitnjeno granje, grančice) i drugi slični suhi otpad (piljevina, iverje…). Taj otpad usitnimo i ostavimo da nam je uvijek pri ruci za miješanje s kuhinjskim otpadom. Tako reguliramo vlažnost i poboljšavmo strukturu otpada namijenjenog kompostiranju (na slici je za tu svrhu predviđen spremnik 1). Na mjestu određenom za kompostne hrpe stavimo podlogu od krupnijeg materijala (usitnjeno granje, grančice, iverje). Prva hrpa je privremena hrpa.
1 2 3 |
(2): na nju stavljamo otpad kako nastaje u kuhinji i vrtu (svakodnevno ili nekoliko puta tjedno). Pritom ga uvijek miješamo sa suhim, drvenastim vrtnim otpadom, pospemo s malo gašenog vapna ili kamene prašine ili pokrijemo tankim slojem zemlje kako bi se neutralizirali mirisi i spriječilo skupljanje mušica. Hrpu povremeno rastresemo vilama. Kad sakupimo dovoljno materijala, a najkasnije nakon 3 mjeseca, ovako prikupljeni organski otpad prebacimo na drugo mjesto, tj. načinimo konačnu kompostnu hrpu (3) koju ostavimo da dozrijeva. Pritom provjerimo vlažnost materijala, pobrinemo se za prozračnost, hrpu pokrijemo (opširnije upute o uspješnom kompostiranju nalaze se u nastavku). Kompostiranje teče dalje tako da otpad iz kuhinje i vrta nastavimo odlagati na opisani način, na istom mjestu (privremena hrpa 2). Najkasnije poslije tri mjeseca materijal s ove hrpe prebacimo na hrpu koja dozrijeva (3). Poželjno je prethodno rastresti materijal na hrpi 3, a tek onda na njega položiti novi materijal s hrpe 2 i to tako da ih međusobno ne miješamo. Hrpu pokrijemo i ostavimo da dozrijeva. Opisani način kompostiranja pogodan je za kućanstva s malim vrtom.
U kućanstvima s prostranim vrtom i okućnicom, velike količine organskog otpada omogućuju da se odmah složi konačna slobodnostojeća hrpa, a novonastali biootpad slaže se uz postojeću hrpu tako da se ona produžuje ili se načini nova kompostna hrpa.
Način na koji ćemo kompostirati biomaterijal ovisi, dakle, o veličini vrta i domaćinstva, o količini organskog otpada, o površini koju imamo na raspolaganju za kompostište, itd.
Ovisno o uvjetima kompostiranja (vlaga, sastav mješavine otpada, temperatura), nakon 6 – 12 mjeseci iz organskog otpada nastalo je prirodno gnojivo bogato hranjivim tvarima – kompost.
ŠTO KOMPOSTIRATI?
Kompostirati se može sve što potječe iz prirode i što preradom nije izgubilo prirodne osobine. Međutim, i tu postoje iznimke. Naime, neki se prirodni otpaci mogu bez problema kompostirati, drugi su manje poželjni, a ima i takvih kojima na kompostištu u vrtu uopće nije mjesto.
KOMPOSTIRATI SE SMIJU:
- otpaci iz vrta: pokošena trava, lišće, uvelo cvijeće, korov, -stara zemlja iz -lonaca za cvijeće, usitnjeno granje,
- kuhinjski otpaci: sirovi ostaci povrća, kora krumpira, ostaci -voća, kore agruma (usitnjene), talog kave, ostaci čaja, ljuske -jaja,
- ostalo: životinjska dlaka, perje, male količine papira, pepeo -drvenog ugljena ili drva,
- neki organski otpaci teško se razgrađuju pa se na -kompostište ne preporučuje stavljati velike količine takvih -otpadaka. Tu spadaju: čepovi od pluta, ljuske oraha, češeri, -kosti …..
KOMPOSTIRATI SE NE SMIJU:
- otpaci iz vrta: osjemenjeni korovi, lišće oraha, bolesne biljke,
- kuhinjski otpaci: otpaci kuhanih jela (privlače štakore), meso, -kosti…
- ostalo: velike količine novinskog papira, časopisa u boji, -pelene, pseći i -mačji izmet, izmet općenito, ostaci duhana, -sadržaj vrećica iz usisivača, -pepeo kamenog i smeđeg -ugljena te ugljena za gril (zbog sadržaja teških metala)…
- Na kompostište nikako ne smijemo stavljati otpatke koji sadrže -kemikalije, -npr. stare lijekove, ulja, plastičnu ambalažu, -bojano-i impregnirano drvo, stiropor…
OD BIOotpada DO KOMPOSTA. KAKO ? KOMPOSTIRANJE ZAPOČINJE VEĆ U KUHINJI
Ako organski otpad pripremimo za kompostiranje već u kuhinji, štedimo mnogo vremena na kompostištu. Zato skupljamo samo otpatke koji se mogu kompostirati.
Nadalje, što organske otpatke bolje usitnimo, brže će teći procesi razgradnje. Naime, mikroorganizmi tako dobivaju veću površinu za svoju aktivnost. Zato:
- sve otpatke usitnimo,
- ljuske jaja zgnječimo,
- mokre otpatke ostavimo da se ocijede,
- tekuće otpatke (ostatke juha, umaka i sl.) ne stavljamo na -kompost. Kako bismo izbjegli stvaranje neugodnog mirisa u -kuhinji, posudu u kojoj skupljamo kuhinjski otpad ne -pokrivamo,
- posudu s organskim otpadom ne držimo na suncu,
- posudu praznimo što češće, najbolje dnevno.
PO UZORU NA PRIRODU? KAKO?
kako osigurati dobre uvjete za kompostiranje
Razgradnja organskog otpada odvija se uz pomoć mikroorganizama uz pri-sustvo kisika. Na uspješnu razgradnju organskog otpada i na kakvoću konačnog proizvoda utječu:
- sastav kompostnog materijala
- optimalna vlažnost kompostne hrpe
- prozračnost kompostne hrpe
- temperatura u kompostnoj hrpi
- usitnjenost materijala za kompostiranje
SASTAV KOMPOSNOG MATERIJALA
Kompostirati se mogu svi organski ostaci iz kuhinje, vrta, travnjaka, voćnjaka…Ostatke iz kuhinje prikupljamo u plastičnoj posudi. Posudu praznimo što češće, najbolje dnevno, a najmanje 2-3 puta tjedno.
Biljne ostatke iz vrta odlažemo u blizini mjesta gdje ćemo postaviti kompostnu hrpu ili komposter. Pokošenu travu raširimo u tankom sloju da se prosuši. Granje, drvenaste ostatke i suho lišće složimo odvojeno. Granje treba usitniti. Na taj način organski otpaci iz vrta uvijek su pri ruci kad ih trebamo miješati s kuhinjskim biootpadom. Da bi mikroorganizmi u optimalnom roku razgradili organski otpad, moraju imati hranjive tvari, vodu i kisik u povoljnom omjeru. Jednostavno pravilo glasi: zeleni, mekani biootpad bogatiji je dušikom i hranjiv je, a suhi drvenasti ili slamnati sadrži više ugljika i nije hranjiv.
Biootpad bogat DUŠIKOM: kuhinjski biootpad (ostaci voća i povrća, čaja, talog kave…), vrtni biootpad (pokošena i prosušena trava, korov, ostaci biljaka i cvijeća …).
Biootpad bogat UGLJIKOM: lišće, granje (usitnjeno), slama, piljevina, iglice crnogorice… Iskustvo pokazuje da mješavina kompostnog materijala ima povoljne osobine ako se izmješa oko dvije trećine vlažnog, zelenog, hranjivog materijala i jednu trećina smeđeg, suhog, i manje hranjivog.
organski otpad | osobine |
---|---|
drvenasti otpad iz vrta, npr. usitnjeno granje drveća i grmlja , pruće | nije hranjiv, suh, omogućuje bolju strukturu kompostne mješavine |
zeleni, svježi biomaterijal iz vrta, npr. pokošena trava,ostaci biljaka i cvijeća.. | hranjiv, srednje do vrlo vlažan |
kuhinjski biootpad, npr. ostaci povrća, kora voća.. | hranjiv, vrlo vlažan do mokar |
lišće drveća, slama | nije hranjiv, suh |
pluto, ljuske oraha, češeri | nije hranjiv, suh, teško razgradiv, omogućuje strukturiranje kompostne mješavine |
Vlažnost
Optimalna vlažnost veoma je važna za razgradnju biomaterijala. Ako kompostna hrpa sadrži previše vlage, dolazi do trulenja. Premalo vlage, pak, zaustavlja procese razgradnje i pogoduje stvaranju plijesni. Stoga valja pripaziti na slijedeće:
-
- na mjestu koje smo odabrali za kompostište ne smije se skupljati voda. Bilo bi dobro da je tlo na kojem namjeravamo smjestiti kompostnu hrpu blago nagnuto.
- podloga mora biti vodopropusna,
- donji sloj kompostne hrpe (debljine oko 20 cm) trebao bi se sastojati od drvenastog krupnijeg materijala (komadići granja, grančica, pruća, iverje),
- suhi materijal za kompostiranje treba navlažiti, a vlažni miješati sa suhim.
- u ljetnim mjesecima kompost će trebati povremeno vlažiti, a zimi zaštititi od prevelike vlage,
- mjesto za kompostnu hrpu trebalo bi biti zaštićeno od vjetrova i jakog sunca. Drveće ili grmlje pružaju prirodnu zaštitu od isušivanja ali i prevelikog vlaženja. Kompostnu hrpu možemo zaštititi i materijalom
koji propušta zrak, a zadržava vlagu, npr. tankim slojem zemlje, slojem suhe trave, lišća, sijena, vrećama od jute, starim tepihom ili kartonom.
- vlažnost kompostne hrpe možemo provjeriti na slijedeći način: iz dubine -hrpe treba uzeti nešto kompostnog materijala. Kompostni materijal mora biti vlažan poput iscijeđene spužve. Drugim riječima, kad ga stisnemo u šaku, iz njega ne smije cijediti voda, a nakon otvaranja šake, materijal se ne rasipa nego ostaje u grumenu.
Prozračnost kompostne hrpe
Dobra prozračnost pridonosi boljem zagrijavanju i bržoj razgradnji organskog materijala. Kompostište ne smije imati nepropusnu podlogu (beton, cigla, asfalt, drvo…), a kompostnu hrpu slaže se tako da se najprije stavi sloj krupnijeg materijala, npr. granja i grančica. Tako se osigurava protok zraka i u samom temelju hrpe. Ako za kompostiranje koristimo spremnik (npr. drveni sanduk ili staru metalnu bačvu i sl.), on mora imati otvore za zrak. Neophodnu prozračnost i rastresitost kompostne hrpe osiguravamo miješanjem krupnijeg i sitnijeg, drvenastog i mekog (kuhinjskog) te suhog i vlažnog materijala. Rastresanje kompostne hrpe također pridonosi boljoj prozračnosti. Ako smo skupljali raznovrsni biomaterijal i hrpu načinili pazeći na uravnoteženo miješanje materijala, preokretanje nije nužno, ali je korisno. Hrpu preokrenemo poslije tri mjeseca, ili najkasnije kad primjetimo da se vidno slegla. Prilikom preokretanja pazimo da materijal koji je bio na dnu hrpe dođe na vrh, a onaj s rubova hrpe u sredinu i obrnuto. Tako ćemo sav materijal temeljito izmiješati i prozračiti, a usput ga po potrebi možemo i navlažiti. Ako otpatke odlažemo kako nastaju (privremena kompostna hrpa), rastresanje se mora obaviti češće, tj. najmanje jedanput mjesečno.
Temperatura
U dobro složenoj i vlažnoj kompostnoj hrpi vrlo brzo dolazi do aktivnosti mikroorganizama pri čemu se kompost zagrijava. U sredini hrpe temperatura može dosegnuti 50 – 70°C. Zagrijavanje komposta važno je jer se tako uništavaju sjeme korova, uzročnici bolesti, nametnici, itd. Jedan od čimbenika koji utječe na temperaturu je i volumen kompostiranog materijala: da bi se podržao proces zagrijavanja, hrpa mora biti visoka barem 80 -100 cm, te barem toliko široka i dugačka. U kućanstvima s malim brojem članova i malom okućnicom teško je prikupiti dovoljno raznovrsnog materijala da bi se odjednom moglo načiniti hrpu optimalnih dimenzija. Češće je slučaj da imamo “rastuću” kompostnu hrpu, na koju svakog dana ili nekoliko puta tjedno stavljamo male količine kuhinjskog i drugog biootpada. Važno je da se i ovdje držimo pravila o mješanju kuhinjskog (zelenog, vlažnog) i vrtnog (suhog, drvenastog) otpada. Naime, ako na hrpu bacamo samo kuhinjski otpad, ne možemo očekivati dobre rezultate. Važno je također da češće rastresemo, provjerimo vlažnost i, naravno, pokrijemo. Kompostiranje manjih količina organskog materijala ne omogućuje razvoj optimalnih temperatura jer se takve hrpe lakše hlade. Ostali procesi razgradnje u maloj hrpi (uz optimalnu vlažnost i prozračnost) odvijaju se na sličan način kao kao i u velikoj. .
Usitnjavanje materijala
Materijal za kompostiranje treba usitniti, što više, to bolje. Naime, mikroorganizmi lakše obrađuju meterijal na ranjenim, tj. otvorenim mjestima. Osim toga, sitniji materijal lakše se miješa i preokreće što pridonosi ubrzanju procesa razgradnje. Stoga kuhinjski biootpad usitnimo već u kuhinji (npr. ljuske jaja treba zgniječiti, koru voća i povrća izrezati ili usitniti u male komadiće, itd.). Otpad iz vrta ( lišće, granje, biljke…) usitnimo škarama ili sjekiricom na duljinu od oko 5 cm ili još sitnije. U domaćinstvima s velikom okućnicom i velikim količinama zelenog otpada (granje i sl.) posao usitnjavanja uvelike olakšava sjeckalica.
Pokrivanje kompostne hrpe
Mikroorganizmi u kompostu su živa bića prilagođena životu u tlu te stoga osjetljiva na svjetlo. Zato kompost pokrivanjem štitimo od svjetla, ali i od pretjerane vlage u zimskim mjesecima i ljetnog isušivanja. Kompostnu hrpu moramo zaštititi materijalom koji propušta zrak, a zadržava vlagu, npr. tankim slojem zemlje, slojem suhe trave, lišća, sijena, vrećama od jute, kartonom ili pak specijalnom pokrivkom koju se može nabaviti u trgovini.
PRIRODNI OTPAD vraćen PRIRODI KADA?
Kada je kompost zreo?
Ovisno o vrsti i količini kompostiranog materijala te uvjetima kompostiranja, u roku od šest mjeseci do godinu dana od biorazgradivog otpada nastao je kompost. Zreo kompost ujednačenog je izgleda; grumenast, tamnosmeđe do crne boje, miriše na šumsku zemlju. U njemu ne prepoznajemo više početni biomaterijal, osim ponekih teže razgradivih dijelova, poput koštica voća, ljuski oraha, komadića drva….
Nezreo kompost nema tamnu boju, kiselkastog je mirisa ili miriše na gljive. U njemu se mogu naći ostaci lako razgradivih tvari poput lišća, ostataka povrća i sl. Takav kompost mora još neko vrijeme odležati. Najbolje je da ga preokrenemo i ostavimo da dozrijeva.
TEST ZRELOSTI
Da bismo bili sasvim sigurni je li kompost dozreo, možemo napraviti jednostavan test. U plitku zdjelicu stavimo malo komposta. Zasijemo sjeme koje brzo klija, npr. sjeme salate. Zdjelicu ostavimo na svijetlom mjestu. Pazimo na vlažnost (najbolje je vlažiti raspršivačem). Nakon nekoliko dana sjeme će niknuti. Biljke bi trebale niknuti ravnomjerno i biti svježe, zelene, pravilnog rasta. Ako sjeme u kompostu nije isklijalo ili su biljčice kržljave, kompost nije zreo i morat će još neko vrijeme otstajati.
PRIMJENA KOMPOST
Zreo kompost poboljšava strukturu i mikrobiološku aktivnost tla, stoga može poslužiti kao gnojivo ili kao sredstvo za poboljšanje kvalitete tla. U proljeće ili prije sadnje ili u razdoblju rasta i razvijanja biljaka, kompost pospemo po tlu i po mogućnosti lagano izmiješamo s površinskim slojem zemlje. Kompost ne smijemo duboko zakopati jer ga time gušimo. Ako ga koristimo za uzgoj lončanica i balkonskog cvijeća, moramo ga u podjednakoj količini miješati sa zemljom iz vrta ili s lanjskom zemljom iz lonaca. Tijekom cijele godine možemo u lonce dodavati malo komposta. Količina komposta u povrtlarstvu ovisi o vrsti povrća. Različite kulture imaju različite potrebe za hranjivim tvarima.
Velika potrošnja (kupus, cvjetača, rajčica, krastavci, celer, poriluk, krumpir…) |
4-6 l komposta na 1 m2 |
Srednja potrošnja (koraba, špinat, salata, repa, rotkva, mrkva, cikla, češnjak, luk…) |
2-4 l komposta na 1 m2 |
Mala potrošnja (grašak, grah, bob, začinsko bilje, ljekovito bilje…) |
1-2 l komposta na 1 m2 |
Mušice
Na kompostištu se skupljaju insekti Mušice i drugi “posjetitelji” komposta imaju dobar njuh. Voćne mušice npr. privlači miris voćne kiseline koja nastaje u prezrelom voću, a također i u otstajalim biootpacima u kojima dolazi do vrenja. Ako su vremenski uvjeti dobri, tj. ako je vrijeme toplo i nema vjetra, mušice se veoma brzo razmnožavaju.
Što učiniti?
Ako je moguće, biootpad valja staviti na kompostište dok je još svjež. Zakopa se lagano u već postojeću hrpu, pospe s nešto gašenog vapna ili kamene prašine ili pokrije tankim slojem zemlje ili zrelim kompostom. Na kompost ne stavljamo ostatke kuhanih jela, meso, kosti…
Kompostna hrpa se ne zagrijava
U kompostnoj hrpi temperatura raste zbog aktivnosti mikroorganizama. Mikroorganizmima je potrebna svježa hrana koja se sastoje od dobre mješavine različitih kompostnih naterijala. Osim toga, potrebna im je voda i kisik. Ako kompostiramo npr. male količine zelenog otpada kojeg miješamo s mnogo vrtne zemlje ili s mnogo drvenastog materijala, mikroorganizmi neće imati dovoljno svježe hrane, pa će njihova aktivnost biti smanjena. Također, ako na kompostište stavljamo male količine biomaterijala, ne može se razviti optimalna toplina, jer mala hrpa nema sposobnost izoliranja i brzo se hladi. Razlog slabog zagrijavanja može biti i u nepridržavanju pravila slaganja kompostne hrpe.
Što učiniti?
Zagrijavanje kompostne hrpe može se potaknuti rastresanjem i preokretanjem kompostiranog materijala. Kad rastresemo postojeću hrpu, umiješamo svježi biomaterijal. Povoljno će djelovati dodavanje svježih otpadaka iz kuhinje ili pokošene trave. Male hrpe je dobro izolirati (pokriti i zaštititi) da se toplina ne gubi, a pritom se uvijek mora paziti da je osiguran protok zraka tj. prozračnost kompostne hrpe. Toplina je važna, ali kompostni materijal razgrađuje se, doduše nešto sporije, i na nižim temperaturama. Važno je da je kompostna hrpa vlažna i prozračna kako bi mikroorganizmi imali dobre uvjete za život.
Kompostna hrpa zaudara
Kompost zaudara ako kompostni materijal trune. To se obično događa kad je kompostna hrpa prevlažna. U takvim uvjetima razvijaju se mikroorganizmi kojima za život nije potreban kisik, a kao posljedica njihove aktivnosti u kompostu nastaje neugodan miris. Često se neugodan miris javlja ako na kompostište ne stavljamo svježi biootpad nego već napola izgnjijali.
ŠTO UČINITI?
Na kompost stavljamo po mogućnosti svježi organski otpad i pobrinemo se da je kompostna hrpa uvijek dobro prozračna: vilama izmiješamo sadržaj hrpe. Ako je previše vlažna, prevrnemo je i dodamo suhog materijala. Ponovno brzo slijeganje hrpe i sljepljivanje materijala spriječit ćemo dodavanjem krupnijeg drvenastog materijala (isjeckano granje, grančice, iverje…).
Biootpad se na razgrađuje
Biootpad se razgrađuje djelovanjem mikroorganizama, a oni su aktivni samo ako imaju povoljne uvjete za život: dovoljno zraka, vode i hrane, sve u povoljnom omjeru. Stoga treba provjeriti je li kompost prevlažan ili možda presuh. Kakav je omjer različitog biomaterijala? Možda smo odložili previše drvenastog, a malo zelenog materijala. Jesmo li materijal dovoljno usitnili? Ili možda očekujemo nemoguće, npr. da se kora drveća ili debelo granje razgrade u kratkom vremenu?
ŠTO UČINITI?
Treba razmisliti da li je mikroorganizmima ponuđeno dovoljno hrane (kakav je odnos materijala bogatog dušikom i onog bogatog ugljikom?) i je li materijal dovoljno usitnjen. Usitnjavanjem biootpada pospješuje se njegova razgrad- nja. Treba osigurati optimalnu vlažnost. U tu svrhu zaštitimo kompostnu hrpu od isušivanja (smjestimo je na zaštićeno mjesto, pokrijemo je), a ako je suha, dodamo vode. Hrpa ne smije biti ni prevlažna.
Kompost je mokar
Ako je kompost previše mokar razmislimo o slijedećem: jesmo li odložili previše mokrog biootpada (npr. kuhinjski otpaci, pokošena trava), a malo suhog drvenastog materijala (npr. isjeckano granje , grančice, suho lišće, iverje…)? Jesmo li kompostnu hrpu ostavili nepokrivenu na kiši? Ako kompostiramo u komposteru, možda je čvrsto zatvoren ili su otvori na stijenkama začepljeni te voda ne može ishlapiti, nego se kondenzira.
ŠTO UČINITI?
Treba preokrenuti hrpu i dodati suhog i krupnijeg drvenastog materijala (suho lišće, isjeckano granje, grančice). Tako u hrpi nastaju pore koje omogućuju protok zraka. Kompostnu hrpu treba zaštititi od kiše.
Pregled najvažnijih PRAVILA za uspješno kompostiranje
- Materijal za kompostiranje nikad ne stavljamo u rupu u tlu jer će zbog nedostatka kisika doći do trulenja i neugodnog mirisa.
- Kompost ne smiještamo na kamenu, betonsku ili neku drugu nepropusnu podlogu. Kompostna hrpa mora biti u izravnom dodiru s tlom kako bi mikroorganizmi iz tla imali nesmetan pristup kompostištu. Na taj način osiguravamo također otjecanje suvišne vode i prozračnost hrpe.
- Na mjestu na kojem ćemo postaviti hrpu najprije položimo sloj krupnijeg materijala, npr. granja i grančica, pruća, iverja…debljine oko 20 cm. Zatim nastavimo s odlaganjem pripremljenog biootpada.
- Pokošenu travu na hrpu stavljamo u vrlo tankom sloju zbog opasnosti od trulenja. Prethodno je ostavimo da se prosuši.
- Organski otpad usitnimo i miješamo, a svaki odloženi sloj možemo posuti vrtnom zemljom ili gotovim kompostom. To će pospješiti procese razgradnje kompostnog materijala.
- Otpatke koji bi mogli privući životinje ne stavljamo na kompost :meso, kosti, ostatke kuhanih jela…
- Mikroorganizmima je potrebna vlaga. Kompost održavamo umjereno vlažnim.
- Previše vlage je štetno. U takvim uvjetima mikroorganizmima nedostaje kisika i oni ugibaju.
- Kompostnu hrpu pokrijemo. Tako podržavamo zagrijavanje i sprečavamo gubitak vlage ili pak pretjerano vlaženje u zimskom razdoblju.
- Komopostnu hrpu povremeno rastresemo ili preokrenemo.