DRIJEN je grmoliko, oko šest metara visoko drvo. Grane su mu ponešto dlakave, zelenkaste ili sivkaste. Listovi su nasuprotni, jajoliki, jako zašiljeni i nazubljeni, odozdo su svjetliji. Žuti cvjetići drijena izrastaju na dugim peteljkama, čineći jednostavne štitce, pravilni su i četveročlani.
Plod je crvena, duguljasta koštunica, kiselkastog, ugodnog okusa. Raste gotovo svuda, ali ponajviše po suhim, sunčanim, kamenitim stranama svijetlih listopadnih šuma, u zajednici s drugim grmljem i šibljem.
U ljekarničke svrhe, kao pomoćno ljekovito sredstvo, od drijena se koriste samo plodovi i, rjeđe, kora. Cvjetovi i listovi drijena ne koriste se ni u kakvom obliku kao pomoćno ljekovito sredstvo.
Iako cvijet drijena cvate već u ožujku, njegovi plodovi sazrijevaju tek u jesen. Obično se beru kad su posve sazreli, od rujna do studenoga. Međutim, i nezreli plodovi drijena ljekoviti su. Kiselkasta, još nesazrela bobica drijena (lako ćemo je prepoznati po tome što skuplja usta kad je pregrizemo) upotrebljava se protiv proljeva, odljeva krvi, katara crijeva i grozničavih stanja zbog bolesti probavnog sustava.Plod drijena i kora, priređeni kao čaj, liječe bolesti crijeva. Naročito dobro pomažu kod proljeva i groznice. Od posve zrelih plodova drijena pripremaju se pekmez, slatko, voćni sok i vino.
Naše (pra)bake cijenile su vrijednost i korisnost drenjula pa su ih često brale i od njih priređivale «slatku zimnicu» koja je, ujedno, bila i dobra kućna (prirodna) ljekarna. Danas je drijen gotovo zaboravljen. Rijetko se bere i koristi.
Kad djeca imaju proljev, pomoći će im pekmez, slatko ili gust sirup od zrelih plodova drijena. U tijeku dana treba više puta uzimati po čajnu ili jušnu žlicu (ovisno o uzrastu), slatkog, pekmeza ili sirupa od drenjula. Odraslima će pekmez ili drijenov sirup, također, pomoći kod proljeva ili lakših crijevnih tegoba.
Izvro: F. I.
Foto: agroklub.com, facebook. com
