Današnja škrinjica tradicijskih dragocjenosti sadrži priču o vrijednim čuvarima blaga i običaja sa same granice Pokuplja i Posavine. Članovi su to kulturno – umjetničkog društva „Hrvatsko srce“ Odra – Žabno.
Odlučni i ustrajni u tome da od zaborava sačuvaju ostavštinu predaka na ponos budućim naraštajima, hrabro se nose s izazovima današnjeg modernog doba.
Priču o tradicionalnim napjevima i plesovima, bogatstvu prekrasnih narodnih nošnji te običajima koji prikazuju način na koji je na ovim prostorima djelovao naš čovjek donose nam predsjednica društva, gđa. Željkica Ceković te njegov dopredsjedink, g. Željko Batinjan.
Možete li nam ukratko predstaviti vaše kulturno – umjetničko društvo) ( Kada je osnovano, na čiji poticaj, kako je dobilo ime, koliko ima članova, u koliko sekcija djelujete? )
KUD Hrvatsko srce Odra – Žabno osnovano je 1995. godine na poticaj gospodina Josipa Brajkovića i nekolicine mještana zainteresiranih za očuvanje tradicijske baštine. Ime je dobio po KUD – u Hrvatsko srce koje je davne 1936. godine djelovalo na prostoru Odre Sisačke i čija je kuma Zastave bila gospođa Marija Radić supruga Stjepana Radića. Zastava je sačuvana i dan danas te je izložena u prostorijama našeg KUD – a. Društvo broji sedamdesetak članova koji djeluju kroz pet sekcija, a to su pjevačka, plesačka, tamburaška, dječja i sekcija za rekonstrukciju i održavanje nošnji.
Zasigurno ponajprije njegujete ples, glazbu i običaje svoga zavičaja? Osim toga, koje koreografije još izvodite, iz kojeg dijela naše domovine?
Geografski, naša sela smještena su na granici Pokuplja i Posavine, pa se ponajviše bavimo izvornim folklorom baš tih krajeva. Od naših baka i djedova naslijedili smo i pjesme nastale u našim selima, kao što je „Skuhala sam večericu“ koju posebno rado izvodimo. Sve naše koreografije bogate su brojnim tradicionalnim napjevima i plesovima koji su se kao dio svakodnevnice pjevali i plesali od davnina. Međutim, nije to to jedini dio baštine koje njegujemo. Izrazito se ponosimo i običajima koje nastojimo što bolje prikazati na način na koji je na ovim prostorima djelovao naš čovjek. Tako prikazujemo običaj pranja rublja, dolazak snoboka, predbožićne i božićne običaje, običaj žetve i košnje i druge radne običaje, a svaki običaj popraćen je karakterističnim izvornim pjesmama, originalnom scenografijom naslijeđenom iz prošlih vremena i tradicionalnom hranom i pićem iz domaće radinosti.
Narodne nošnje su neprocjenjiv dio naše kulturne baštine. Koliko su stare nošnje koje nose vaši članovi i po čemu su prepoznatljive?
Nastupamo u izvornim narodnim nošnjama koje su vlasništvo svakog pojedinog člana, a neke od njih starije su i od 70 godina. Nošnje su mahom prilagođene dobi i statusu osobe koja ju nosi bilo da je to dijete, djevojka, sneja, starija žena. Isto tako prilagođene su i prigodi u kojoj se nosi. Tako uz svečanu nošnju karakterističnih velikih ruža uz koju se nosi i tradicijski nakit, imamo i radne nošnje. Muške nošnje nešto su jednostavnije, a većina nenaslijeđenih nošnji nastale su u radionicama našeg KUD – a.
Vjerujemo da je puno nastupa iza vas, na nekima ste sudionici, a nekih nositelji. Brojni nastupi i gostovanja zasigurno su rezultirali određenim uspjesima koji su i nagrađeni? Koja je posljednja u nizu nagrada ili priznanja i što o njoj možete reći?
Društvo je do sada nastupao u Češkoj, Slovačkoj, BiH, Poljskoj te diljem Lijepe naše. Posebno se i rado sjećamo Vlaka za Vukovar, u dva navrata dočeka pape Ivana Pavla II., dvije godine za redom Đakovačkih vezova. U prosjeku, godišnje, društvo izlazi na 20 – ak nastupa, što u gradu Sisku, županiji i šire. Također, važno je istaknuti kako svake godine sada već tradicionalno povodom Božića i blagdana sv. Antuna Pustinjaka, zaštitnika Odre Sisačke organiziramo koncerte na kojima sudjeluju i druga prijateljska nam kulturno – umjetnička društva.
Kakva je situacija u KUD – u obzirom na pomladak? Kako potičete mlade da se uključe u rad društva i jeste li zadovoljni odazivom?
Što se tiče podmlatka ne možemo biti nezadovoljni jer smo krajem prošle godine od dvadesetero djece odraslu skupinu popunili s osmero djece koja su navršila 14 godina. Tako da sada dječja folklorna skupina broji 12 plesača i pjevača te 10 tamburaša, a i dalje smo otvoreni za prijem novih članova.
I za kraj, recite nam nešto o planovima za budućnost vašega društva?
Iako su vremena teška i opstanak malih društava ovisi ponajprije o trudu i zalaganju članova, imamo svako pravo vjerovati u svijetlu budućnost. Naši članovi čvrsto su odlučili da neće dopustiti da nam zaborav otme ono što su naši predci tako predano čuvali. Bakama nošnja, djedovima tambura, nešto su s čime će i naša djeca rasti.
Foto: KUD “Hrvatsko srce” Odra – Žabno
