Korona ili Covid -19, potresi, poplave… Sve se češće nalazimo u situacijama u kojima teško možemo ostati pribrani, a mnogi roditelji se pitaju – kako sve to objasniti djeci i ne prenijeti na njih paniku? Kao što znamo, djeca osjete naš strah, ali isto tako ne treba se sramiti vlastitih emocija ili ih pokušati sakriti.
Nijedna situacija nije nenormalna. Normalno je da dijete u trenutku kad se događa potres ili cijeli taj dan – ne pokazuje nikakve reakcije. Ali za dan dva tri pet može početi mokriti u krevet, dolaziti roditeljima u krevet zbog noćnih mora, može ga boljeti glava, trbuh. Sve je to normalno, dajmo sebi dozvolu za emocije, ali i djeci. Ne smijemo minimalizirati, negirati djetetove emocije, posramljivati: “Ti si velik, kako se možeš bojati i dolaziti mami i tati u krevet?”
Važno je dijete pitati kako se osjeća, kako bi saznali koje misli prolaze kroz djetetovu glavicu. Čut ćemo puno gore fantazije koje dijete ima ako mu nismo dali informacije, nego što je to realitet.
Većina komunikacije je neverbalna, zato pred djecom ne trebamo glumiti, posebno kad se vratimo na potres. Djeca su vidjela da smo se prestrašili i možemo reći; ‘Joj i ja sam se prepao’.
U ovim situacijama više nego ikada naglasak stavite na fizički kontakt- zagrljaj, poljubac, držanje za ruku, jer sve to je iznimno važno. Treba naći vremena za dijete, igrati društvene igre i slično, jer to djetetu daje osjećaj sigurnosti, a to je važno i za adolescente. Iako se smatraju odraslima, nikad obitelj ne nestaje iz njihova dometa. Preporuka je da se druži jednako i s malom djecom i s adolescentima. I ne zaboravite da nije bitno koliko ste vremena proveli sa svojim djetetom već način na koji ste ga proveli.
Izvor: F. I.
