„….tko obilno napaja druge i sam će biti obilno napojen.“
( Mudre izreke )
Nedavno sam pročitala lijepu priču o darivanju. Pri spomenu te riječi svakakve su asocijacije. Ovdje se radilo tek o čaši hladne vode. Danas nam se ne čini kako je to posebno vrijedan dar, ali nije tako. Voda za nas ima sve veću vrijednost, jer je sve zagađenija pa nam svima prijeti opasnost da ostanemo bez nje.
Pružiti nekome čašu hladne vode, u Isusovo je doba značilo veliku žrtvu. Trebalo je pješice otići do izvora koji je obično bio udaljen ili se čak nalazio na brdu i ručno izvući pa donijeti posudu punu vode te je onda dati žednome. Trud, žrtvu i vrijeme bilo je potrebno uložiti za drugoga.
Što je danas za nas čaša hladne vode? Mnogi prožive cijeli ovozemaljski vijek tražeći da učine neko veliko djelo koje će ga proslaviti i istaknuti pred drugima, a previde tolika mala djela kojima bi mogli pomoći i usrećiti druge. Teško shvaćamo kako nije važan opseg djela ljubavi već ono što nas potiče da to djelo napravimo bez obzira na veličinu naše žrtve.
Molimo se da svaka “čaša vode” koju namijenimo drugima bude svježa i darovana od srca, u tišini i bez pompe, jer će samo tako biti blagoslov “žednoj” duši.
Foto: pixabay
