Jeste li ikada razmišljali o značenju riječi zahvalnost? Sigurno svakodnevno izgovaramo tu riječi više puta; zahvaljujemo u različitim situacijama i drugi zahvaljuju nama, no jesmo li doista promislili što znači zahvaliti i kad smo to zadnji puta učinili onako iz dubine srca?

Većini ljudi se čini kako je normalno da imamo to što imamo, da je normalno da hodamo, vidimo i čujemo, da nam se djeca rađaju zdrava, postaju pametna, da radimo, imamo krov nad glavom i još puno toga.
Nije nužno da sve bude tako. Uopće. Kad to iskusiš na vlastitoj koži, tada se učiš biti zahvalan. Upravo je to „vlastito iskustvo“ najbolji učitelj.

Sjećam se ljeta, prije nekoliko godina. Isplaniraš odmor, zanemariš neke „pokazatelje“ zdravstvenih problema i raduješ se stvarima za koje ćeš imati vremena. No, onda ti život pokaže da je istinita upravo ona: “Čovjek snuje, Bog odlučuje!“
Ni ne snađeš se, a već si nemoćan poput djeteta, tjednima gotovo nepokretan, prikopčan na mnoštvo aparata, ovisan o pomoći i lijepoj riječi nepoznatih ljudi, pun neizvjesnosti u iščekivanju rezultata pretraga i konačnog nalaza.
Dok drugi ljetuju, uživaju i provode bezbrižne dan, „osuđen“ si na bolnički „apartman“. Nema pogleda na more, ni zvuka galebova, cvrčka, šuma valova.
Postaješ jako svjestan kako je život dar. Najveći, neprocjenjiv. Kako je zdravlje doista najveće bogatstvo, bez obzira koliko stereotipno to zvučalo.
U takvim trenutcima učiš biti zahvalan, zapravo spoznaješ veličinu te riječi. Moliš se za drugu priliku, ona je sve što želiš.

I kada kreneš dalje, jači i bogatiji za neka nova iskustva, tada puno bolje i više razumiješ značenje riječi „zahvalnost“.

Čitam knjigu, slušam galebove, more je prekrasno. Oko mene mnoštvo ljudi. Svi smo bezbrižni, svatko ima neku svoju zabavu, svatko uživa na svoj način.
Uživam u svemu što vidim i čujem …. I zahvaljujem ……… tiho, u srcu …… jer sam na neki svoj način spoznala koliko sam sretna osoba …… i koliko trebam biti zahvalna zbog svega što mi se dogodilo. Put na koji sam trebala krenuti kako bih saznala veličinu riječi „zahvalnost“ nije bio lagan, no što je teži put, veća je radost kad dođeš do cilja, do novih, neprocjenjivo vrijednih životnih spoznaja.