Iznenadni susret na ulazu u veliki trgovački centar, traperice, plava majica i pokoja sijeda vlas u kosi. Prošao je cijeli jedan život, ali još uvijek se osjećam nekako usplahireno, baš kao prije puno godina kad god bih ga vidjela ili susrela. A davno sam ta sjećanja pospremila u škrinjicu uspomena….duboko, na dno!!
I baš toga dana nisam bila našminkana, od frizure ni „f“!! S prijateljicom sam ulazila u centar neprestano pričajući, ali to me nije omelo da ga vidim, kao ni da shvatim da je i on vidio mene i zajedno s nama prolazio širokim vratima pogledavajući me. Rukom sam zaklanjala lice i silno željela pogledati u njega, ali nešto me priječilo, kao i nekada prije, nešto više od nezadovoljstva vlastitim izgledom….. Neki ljudi različito reagiraju na drage osobe. Ja se, baš kao i uvijek prije, okrenem na drugu stranu. Zašto, ne pitajte me!
Ljubav iz mladosti, slučajni susreti i tajni pogledi, čekanja da se tada mladi vojnik vrati kući. Sve o ponekom plesu, ne baš sretnom završetku, godinama koje su prošle u zaboravljanju visokog crnokosog mladića.
Prošlo je puno vremena, svatko je živio svoj život s njemu dragim ljudima. Tek dva – tri susreta u prolazu svih tih godina. Naizgled nezainteresirani i usputni pogled, čak ni pozdrav.
Onaj osjećaj ili stanje kad ni samome sebi ne želiš priznati da ti nije sasvim svejedno sresti nekad blisku osobu, jer se osjećaš povrijeđeno….zbog svega što je bilo, ili je možda moglo biti…..
Je li to ona velika, neostvarena ljubav? Ona o kojoj se pišu pjesme ili stvaraju filmovi? Možda zvuči malo pretjerano……. Ali svatko tko je doživio sličnu situaciju i kome se dogodila takva ljubav, razumjet će.
Neki nam ljudi nisu suđeni…….bez obzira na jačinu osjećaja, ne ide. Dio su našeg života koji je prošao, završio, nešto poput zatvorene knjige. Tužni smo zbog toga. Ne razumijemo zašto je tako, jer vjerujemo da bi priča, da se dogodila, bila sretna…..
Puno pitanja bez odgovora……..Onda samu sebe prekorim, okrenem se i ugledam najdraže malo i milo usnulo lice, shvatim koliko sam blagoslovljena i zatvorim škrinjicu uspomena. Na njeno dno ponovno pospremim traperice i plavu majicu, nekoliko sijedih vlasi ….. i poljubim anđela koji spava pokraj mene.
Foto: pixabay
