“Ti možeš biti blagoslovom, prihvati to i osluškuj tajnu Božje ljubavi!”
Sjedila sam za računalom jedne večeri i pomalo se dosađivala kad mi je došao zahtjev za prijateljstvom od jedne djevojke.
Nakon kraćeg promišljanja, prihvatila sam ga. Ubrzo je stigla ova poruka:
„ Večer, draga moja učiteljice. Vjerojatno me se ne sjećate, ali bili ste mi učiteljica.“ ( navela je ime jedne sisačke osnovne škole ). „Pozz veliki od bivše učenice. U sjećanju Vi i jedna predivna čestitka za rođendan!“
Moram priznati da sam se naježila od glave do pete čitajući njezinu poruku. Nisam sigurna je li mi se u tom trenu počelo vraćati sjećanje, ali neke su slike na djelić sekunde bljesnule.
Opet poruka: „Vi ste mijenjali moju učiteljicu i da Vam pravo kažem nje se baš ne sjećam. Znam da ste bili s nama jednu školsku godinu…. ali zapamtila sam Vašu dragost i toplinu kojom ste zračili….. Nakon Vaše zamjene preselila sam se u Petrinju, ali prije toga u sandučiću u Sisku ubačena mi je Vaša čestitka za rođendan.“
Nisam više uspijevala zadržati suze. Otišla sam do kutije sa starim fotografijama i pronašla fotografiju razreda i mene, tada vrlo mlade učiteljice, prvo radno mjesto mi je to bilo…..
I da, pronašla sam tu djevojčicu, visoku, sitne građe, preslatku. Sjećam se da je bila plaha i nježna s prekrasnim zelenim očima u kojima se ponekad zrcalila prikrivena tuga.
Baš sam se raznježila, to sam joj i napisala u odgovoru.
I opet poruka: „Ja se još sjećam da smo mi djeca, kada biste Vi dolazili u školu, trčali pred Vas. Svako dijete ste znali podragati po glavi i uputiti riječi ohrabrenja. Meni je to toliko ostalo u sjećanju…..jer pogotovo ono kako smo pobjegli iz Petrinje…pa škola. Al’ to pamtim!
Hvala Vam od srca. I nemate pojma koliko ono Vaše: „Ti to možeš!!“ – znači!! Jer Vi ste mene u tom razdoblju učinili sretnom djevojčicom.“
„Znate kako kažu za neke osobe koje dođu u naš život…ili su lekcija ili blagoslov! Vi ste svakako bili moj blagoslov!!“
Što reći?? Bujica različitih emocija miješala se u mom srcu još dugo te večeri. Spoznaš svu važnost i veličinu svoga poziva, utjecaj koji, i ne znajući, imaš na djecu koja su ti povjerena, blagoslov koji ti je dan preko malih dječjih iskrenih srca koja te tako zavole da te pronađu i nakon dvadeset i više godina.
Meni su njezine riječi iz poruke sada bile potrebne isto onoliko koliko su njoj, svojevremeno, bile potrebne one moje: Ti to možeš!
Dogodi se, u određenom razdoblju života, da te netko nastoji prikazati osobom kakva nisi i poljuljati temelje svega što ti zapravo jesi…i to mu na tren uspije. No onda „nastupa“ Onaj koji ima glavnu riječ i pošalje ti anđela u obliku prekrasne djevojke da te podigne i pokaže da je s tobom sve u redu, da ti vrati samopouzdanje.
A moja „djevojčica“ iz priče?? Postala je učiteljica, naravno. I neki dan smo se srele, zagrlile i toplo pozdravile. Prekrasna je mlada dama. Promijenila se i odrasla. Jedino su joj oči ostale iste, zelene i prekrasne, ali danas zrače toplinom i radošću.
Zbog svega toga, ja sam najponosnija učiteljica na svijetu, jer znam da sam radila nešto dobro, nešto zbog čega sam već dugi niz godina stanovnica srca „male prognane djevojčice iz Petrinje“.
Foto: Megapixl.com
