Jeste li uhvatili sebe kako žalite za nečime što ste propustili i što ne možete više vratiti?
I ja sam. Sjećam se bilo je jutro, spustila se gusta kasnoproljetna kiša, ali nama nije smetalo. Bili smo u dobrom društvu, gostovali kod dragih prijatelja. Sve je prošlo kako treba i otišla sam u kupovinu slatkiša kako bismo poslijepodne uz slatke zalogaje proslavili kraj više nego uspješne glumačke godine.
Usred trgovine zazvonio mi je telefon. Smireni ženski glas me kratko obavijestio kako je maloprije preminuo moj dragi prijatelj. Ne znam koliko sam vremena stajala ispred police s bombonima s mobitelom u ruci ….. ne znam točno ni kako sam se dovezla kući.
Otišao je moj dobri i dragi prijatelj. A još smo se večer prije dopisivali i dogovarali kako ćemo na davno dogovorenu kavu na koju nismo uspjeli otići dugo vremena.
Više je puta napomenuo kako mi mora puno toga ispričati o situacijama koje su mu se redale i u kojima je tih dana i tjedana sudjelovao, kako je tek sada bolje upoznao neke osobe i kako mi o svemu tome ima štošta za reći. Ja sam njemu imala puno lijepoga ispričati i zahvaliti ….
Nisam mogla vjerovati ….. Otišao je. Tih smo dana, ali i još dugo poslije, svi bili šokirani suosjećajući s njegovom obitelji. Ostala je praznina u našoj maloj složnoj družini i svima je nedostajao.
A onda moraš krenuti dalje, jer život je to…… Neke odluke moraš donositi sam. Neke savjete tražiš od drugih, ili ih uopće ne tražiš. Navikneš se da nekoga nema?! Ma ne navikneš se nikada! Često poželiš okrenuti broj, požaliti se, prokomentirati, čuditi, smijati, voditi razgovore i razmjenjivati mišljenja.
Rijetki su ljudi koji imaju status prijatelja u mom životu. Nekako, kao godine idu, sve ih je manje. Zato su toliko dragocjeni.
Mislim da je baš to razlog zbog kojeg mi toliko nedostaje moj dragi prijatelj.
Zašto dijelim ovo razmišljanje s vama? Zato da vas potaknem da nađete više vremena za onoga tko vam je iskreni prijatelj. Nađite vremena za kavu, za razgovor. Čak i onda kada ste u gužvi i mislite kako ima vremena. Možda ste u krivu? Život je tako nepredvidiva priča, a mi nismo gospodari vremena. Ono nam je darovano.
Ja često požalim što nije bilo više vremena. Naprosto nam je isteklo. Ono u što vjerujem je spoznaja kako ćemo jednom ipak popiti tu kavu … tamo negdje, s one strane duge. A do tada, idemo dalje, jer život je to …. Rekao bi moj dragi prijatelj!
