Ovih se dana neprestano govorilo i pisalo o različitim humanitarnim akcijama, većina ljudi je željela nešto podijeliti s drugima i uključiti se svojim prilogom u neko dobro djelo. Ipak se, na kraju, sve svede na materijalno, toliko potrebno da bi se živjelo i preživjelo.
Sve me to vratilo u vrijeme kada je moja, sada već mlada dama bila mala djevojčica. Jednom prilikom me čvrsto stisnula i poljubila u obraz uz riječi: “Sad sam ti dala dar bez novca!”. U prvi mah nisam ni shvatila što misli. Kad sam pitala kakav je to dar bez novca, rekla je da je ona dijete i da djeca mogu darovati drugima samo darove bez novca jer su maleni i ne rade. Jako mi se svidjelo to objašnjenje, jednostavno i iskreno. Pa što dijete može dati? Uz bezuvjetnu ljubav i neopisivu radost, ništa materijalno. Na sreću! Kažem na sreću, jer smo svi duboko ogrezli u borbi s aveti zvanom Preživljavanje. A kad nešto i imamo – još više želimo i užurbano skupljamo zemaljska dobra, kao da su vječna! No onda dođe dijete, malo i milo, naivno i iskreno, pa čovjeka dirne u srce i natjera da stane i duboko se zamisli nad svojom situacijom.
Vjerujem da smo se baš tako zamislili i nad djetetom čiji smo rođendan proslavili ovih dana. Da se bar rodilo u svakom našem srcu!
Krajnje je vrijeme da nas zaustavi u suludoj trci i otvori nam oči da progledamo i shvatimo kako ništa ne možemo mimo tog Djeteta.
Došlo je s puno darova bez novca, ne traži ništa posebno od nas. Samo da ga prepoznamo u svakom čovjeku kojeg susrećemo, u našim obiteljima, jedni u drugima. Kako bi nam svima bilo bolje…….Krajnji je čas da jedni drugima darujemo darove bez novca!!
Foto: bitno.net
