Iz života – biti kao dijete


“Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko!”

Ovih ljetnih dana često vrijeme provodimo vani. Ne znam jeste li, boraveći u parku ili na plaži, imali prilike promatrati djecu kako se upoznaju i započinju igru. Susreću se prvi puta, ponekad dolaze iz različitih zemalja i ne govore istim jezikom. Ipak, to im nije prepreka. Brzo se sporazumiju. Onako mali, ne želeći biti sami, u trenutku otkrivaju i prepoznaju jezik ljubavi osoba koje ih okružuju.

Bilo bi lijepo kad bismo i mi odrasli slijedili taj njihov primjer. Mi smo, za razliku od djece, često puta dostatni sami sebi i ne marimo previše za druge. Toliko puta među nama nema ni kapljice Božje ljubavi koja je sam Duh Sveti. Mi možda govorimo istim jezikom, ali što to vrijedi kada se ne želimo razumjeti. U takvim situacijama naša djela i međusobni odnosi postaju ruševni. Postajemo poput Babilonaca koji nisu marili za Boga gradeći svoju kulu od koje je na kraju ostala ruševina. Tako je svaki puta kad se neki posao započinje bez Boga. Jednostavno na kraju postaje ruševina. Htjeli ili ne, moramo priznati da smo sami nemoćni. Bespomoćni smo poput djeteta koje se ne može i ne želi samo igrati pa traži prijatelja po svaku cijenu. Naš je prijatelj tu, uvijek sasvim blizu nas. On žarko moli za naše otvoreno srce prema Bogu i ljudima koji nas okružuju. Na nama je samo da mu potvrdno odgovorimo kako bi nam djela bila blagoslovljena, a govor razumljiv svima.

Izvor fotografije: pixabay