Postoje situacije u kojima se češće javljaju ispadi bijesa:
• Promjena ritma života i reda u kući na koje je dijete naviklo. Svaka promjena u ustaljenom načinu života može uznemiriti dijete pa u toj dobi dijete treba čuvati od nepotrebnih promjena.
• Oduzimanje ili uskraćivanje željenih predmeta posebno ako se to radi na brzinu ili grubo. Javlja se burna reakcija i zato jer dijete misli da je to ′zauvijek′. Treba mu dati u zamjenu nešto drugo ili ga zainteresirati za druge aktivnosti.
• Roditeljsko uplitanje u djetetovu igru.
• Osujećivanje djetetova ′plana′. Djetetu treba na vrijeme najaviti planove, a ne postavljati zahtjeve kad je već započelo neku svoju aktivnost.
• Visoka emocionalna tenzija među odraslim članovima obitelji, neusklađenost odgojnih stavova. Pri tom treba naglasiti da djetetu više smeta sukob koji nastaje među odraslima nego sama različitost u ponašanju prema njemu.
Kako ih spriječiti?
• Odgovor je jednostavan: Nikako. Ali ipak, mogu se svesti na najmanju mjeru. Kako?
• Održavajte ujednačen ritam jela, odmora i spavanja. Djeca vole stalnost i predvidljivost. To smiruje i na dulji rok stvara osjećaj sigurnosti.
• Uvažavajte djetetovu dob. Ne očekujte previše od malog djeteta, kao npr. da trogodišnjak ili četverogodišnjak sam sprema svoje igračke (što je vrlo čest slučaj).
• Upućujte djetetu jasne poruke riječima koje će razumjeti. Provjerite je li vas malo dijete čulo i razumjelo. Mala djeca se često zanesu u igri i ne čuju što roditelji govore. Ili “ne čuju” jer su ljuti na vas, “jer nemate vremena za igru”, ili “više volite brata” ili ste i vi ljuti i agresivni, umorni i neraspoloženi.
• Osluškujte svoje dijete i njegove potrebe. Je li sretno, tužno, usamljeno, nezadovoljno. Dijete želi da je vama stalo da se ono dobro osjeća. Prepoznajte njegovo raspoloženje. Odobrite mu da ima pravo tako se osjećati pa i onda kad je tužno i ljuto, ali treba naučiti ponašati se na prihvatljivi način.
• Dijete ne odlučuje što će osjećati, a u izražavanju tih osjećaja (vanjskom ponašanju ) ono treba pomoć odraslih. Suosjećajte se malo s njim prije nego ga krenete tješiti i objašnjavati mu kako nema razloga za takve osjećaje.
• Važno je da roditelji postave jasne granice što dijete smije, a što ne. Kroz to roditelji preuzimaju i odgovornost. Budite dosljedni: kad kažete “ne”, neka to tako i ostane, bez obzira kako će dijete reagirati.
• Ako roditelji ne postave jasne granice, dijete postaje nervozno, razdražljivo jer ono postaje ′gazda′ u obitelji. Roditelji se počinju plašiti svog djeteta i njegovog ponašanja i počinju beskrajna popuštanja. I zato da bi izbjegli sukobe i ′imali malo mira′, dozvoljavaju djetetu, bez kriterija, da radi što hoće, popuštaju mu u svemu što traži, dozvoljavaju mu da “provodi svoju volju” pod svaku cijenu. A onda, ′kad izgube živce′, naglo ′promijene politiku′ i najčešće kazne dijete kojemu nije jasno što je učinilo loše, ali mu je svakako jasno da su na njega svi ljuti i da je ′zločesto′. Tu već počinje djetetova ′loša slika o sebi′.
• Ne zbunjujte dijete suprotnim očekivanjima i zahtjevima, npr. – ′Dođi k meni, vidim ja da te tu nitko ne voli.′ Kažnjavanje samo pogoršava situaciju i povećava nesigurnost, a sigurnost je djetetu itekako potrebna. Ako roditelj postupa kruto može ′slomiti djetetovu volju′.
• Dijete će nakon toga biti mirno i poslušno i neće se protiviti i raditi nestašluke. Ali kad odraste, postoji mogućnost da postane pasivno, slabe volje, ponizno i bez inicijative ili pak kruto i nemilosrdno.
• Treba naći pravu mjeru. Kako? Prava mjera za svakog roditelja može biti drugačija. Ima nekih naputaka koji mogu biti od koristi, kao što su: U sitnim dječjim zahtjevima dobro je biti popustljiv. Dijete voli da mu se kaže “da”. To jača njegovu samosvijest, ali nikako ne treba odustajati od onoga što smatramo važnim. Da bismo to mogli provoditi, dobro je unaprijed odlučiti što je važno, a što nije. Npr. važno je da dijete jede, ide u vrtić i sl. Nije važno npr. hoće li obući crvene ili zelene čarape ili hoće li jesti s malom ili velikom žlicom. Roditelji često nepotrebno inzistiraju na nevažnim stvarima.
Izvor: F. I.
Foto: pixabay
