Intervju s vlč. Ivanom Grbešićem, povjerenikom za pastoral mladih u Sisačkoj biskupiji i župnikom župe Pohoda BDM Sisak

“Budite SVETI i bit ćete vječno mladi.”

Prošle subote, 18.kolovoza, održano je deveto tradicionalno zavjetno hodočašće vjernika Sisačke biskupije u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke.
Središnji dio hodočašća bilo je svečano misno slavlje koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić. Tom prigodom, biskup je proglasio Godinu mladih u Sisačkoj biskupiji.
O aktivnostima mladih naše biskupije u godini posvećenoj upravo njima, hodočašću u Mariju Bistricu, o tome kako vidi i doživljava mlade u crkvi te o osobnom iskustvu duhovnog poziva razgovarali smo s vlč. Ivanom Grbešićem, povjerenikom za pastoral mladih u Sisačkoj biskupiji i upraviteljem župe Pohoda Blažene Djevice Marije iz Siska.

Prije godinu dana imenovani ste župnikom župe Pohoda Blažene Djevice Marije ovdje u Sisku. To je prva župa kojoj ste upravitelj. Kako je ta prva godina u Župi protekla za Vas? Što biste posebno istaknuli kao nešto što ju je obilježilo?

Hladan tuš! Možda je ovo najbolji izraz za prvu godinu kada se mladom svećeniku povjeri jedna od najbrojnijih i etnički najraznolikijih župa u biskupiji. Kada mi je naš sisački biskup, Vlado Košić, u svibnju 2017. godine, navijestio službu upravitelja župe Pohoda BD Marije u Sisku, potiho sam se pitao zašto baš ta župa? Znam da u Božjoj providnosti ništa nije slučajno. S vremenom mi je došao zadovoljavajući odgovor. Naime, za vrijeme Domovinskog rata, kao maleni dječak ostao sam zatočen s roditeljima u Gornjoj Budičini – župa Hrastovica – i često gledao svoju današnju župu u vatri i dimu granatama pogođene Rafinerije. Ti ratni prizori su mi neizbrisivi. Znakovito, da sam u miru baš tu postao upraviteljem župe.

Deseti sam župnik od uspostave župe 1961. godine. Moj prethodnik, vlč. Branko Koretić, ostavio je dubok trag u materijalnoj i duhovnoj obnovi ove župe pa nije bilo teško nastaviti. No, ja do tada nisam imao veliko pastoralno iskustvo, budući da sam nakon studija u Rimu proveo šest godina kao duhovnik u Međubiskupijskom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati. Zahvaljujući sjajnim župnim suradnicima brzo sam učio i shvatio jedno:“Bez Isusa ja sam ovdje ništa! On je izvor koji napaja duše!“
Ubrzo smo započeli cjelodnevno klanjanje petkom u kojem osobito molimo na dvije nakane: za dobre obitelji i sveta duhovna zvanja. Gospodin nam je darovao u ovoj godini i više nego što smo molili: kroz odlazak u Split i Solin formira nam se obiteljska zajednica u župi, rađa se zajednica evanđeoski autentičnih mladih, stigla nam je i zajednica Kursiljo, a jedan mladić će od jeseni poći u sjemenište. Uz osjećaje zahvalnosti koji su uz početnu zbunjenost obilježili moju prvu pastoralnu godinu u Svetoj Mariji, tu je još i spoznaja da je župa zavičaj za svećenika, moja velika obitelj.

Dolaskom u Sisak, imenovani ste i povjerenikom za pastoral mladih Sisačke biskupije. Možete li nam što je reći točno zadaća povjerenika i koje su se aktivnosti mladih odvijale prošle godine na razini naše biskupije?

Biskup najčešće imenuje jednog svećenika da formira mrežu župnih ili dekanatskih suradnika koji će animirati pastoral mladih u biskupiji. Kako se ovdje ne spomenuti sjajnih početaka kada je 2012. godine u Sisku održan Susret hrvatske katoličke mladeži pod geslom „U svjetlosti hodimo“ (1 Iv 1,7), koji je okupio preko 30 000 mladih Hrvata iz Domovine i dijaspore. Tada je povjerenik za pastoral mladih bio vlč. Branko Koretić, a naslijedio ga je vlč. Mato Malekinušić. Plodovi susreta su bili vidljivi neko vrijeme. No budući da većina mladih studira ili radi izvan Biskupije, nije moguća konstanta pastorala mladih na duže vrijeme. Kao treći povjerenik, uz dosadašnje aktivnosti,  nastavio sam s formacijom novih animatora s mladima iz zajednice Kursiljo, pokrenuli smo Hrvatsku katoličku malonogometnu ligu Sisačke biskupije te održali više duhovnih obnova ili susreta na koje se mladi u većem ili manjem broju rado odazivlju po različitim dijelovima Biskupije.

Iza nas je Deveto zavjetno hodočašće u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke. Mladi su ove godine hodočastili osmi puta, na nekoliko načina. Kako je to izgledalo i kakvi su Vaši dojmovi o tom hodočašću? Koje su se aktivnosti odvijale u petak, 17. kolovoza u samom Svetištu?

Mladi su divni i u takvim prigodama redovito iznenade. Tako je tridesetak njih krenulo pješice na Veliku Gospu s mladomisnikom Hrvojem Zovkom ispred naše katedrale. Druga znatno veća skupina pošla u petak, 17. kolovoza vlakom, i pješačila iz Zlatar Bistrice do Marije Bistrice radosno pjevajući i moleći krunicu. Treća skupina je došla automobilima. Nakon pozdrava Gospi i slavlja Svete mise u bistričkoj bazilici u 18,00 sati, uslijedio je susret s biskupom Vladom Košićem. Susret je bio prožet pjesmom, foto – podsjetnikom na srpanjsko animatorsko ljeto na Malom Lošinju, mladenačkim svjedočanstvom Tomislava Matića o traganju za (ne)vrijednostima te obraćanjem Biskupa koji je odgovarao na pitanja mladih o duhovnom pozivu i o zaljubljenosti. Susret je nastavljen  tradicionalnim putem svjetla po Bistričkoj kalvariji, a nakon toga uslijedio je zabavni dio večeri. Bilo je puno pjesme i smjeha. Večer smo zaključili euharistijskim klanjanjem te polaskom na počinak u sportskoj dvorani.

Na upravo završenom hodočašću u Mariji Bistrici, mons. Vlado Košić, sisački biskup, proglasio je pastoralnu godinu 2018./ 19.  Godinom mladih. Po župama Sisačke biskupije imenovani su voditelji zajednica mladih, sve s ciljem da se istakne važnost uključivanja i aktivnog djelovanja mladih u Crkvi.
Kako Vi vidite i doživljavate mlade ljude u današnjoj Crkvi?

U listopadu će se u Rimu održati biskupska sinoda o vjeri i razlučivanju poziva u mladih. Naš biskup Vlado je prepoznao zgodan čas da u našoj biskupiji proglasi Godinu mladih. Naravno da ove najave ne smiju biti poziv na čistu organizaciju, već ponajprije na osluškivanje Duha Svetoga koji pomlađuje i uljepšava lice Crkve. To je u zadnjim godinama i te kako vidljivo u našoj domovini. U studentskim gradovima okuplja se veliki broj mladih na molitvu i klanjanje, a naši otoci su ljeti ispunjeni duhovnim kampovima. Nedavno sam se vratio s jednog takvog kampa na otoku Krapnju, gdje je samo u jednom terminu boravilo preko 100 mladih iz različitih dijelova Hrvatske. Trećina njih su zaručeni i žive kršćanski prije braka. Zrače zaraznom radošću. To su mladi koji iskreno mole i koji se spremaju osnovati brojne obitelji. To je znak Duha Svetoga u kom smjeru Crkva treba ići, a to je pastoral obitelji. Ako imamo zdrave obitelji u kojima se zajednički moli, imat ćemo perspektivne mlade koji su Božji kvasac za duhovnu, moralnu i materijalnu obnovu Lijepe naše.

Obzirom na funkciju povjerenika za pastoral mladih u Sisačkoj biskupiji, kako ste zamislili rad s mladima? Što će oni raditi u godini koja počinje i na koji se konkretno način uključivati u rad župnih zajednica čiji su dio, ali i u aktivnosti na razini same biskupije? Koji su to sadržaji čiji će inicijatori i nositelji biti naši mladi?

Uz utabane staze, želja mi je zajedno s mladima otkrivati nove putove. Kada ste s mladima na duhovnoj obnovi ili sastanku uvijek se rađaju originalne ideje. Sjećam se jedne zgode kada smo se družili, jedna krizmanica iz moje župe izišla je iz dvorane na obližnje igralište i dovela dvije prijateljice koje nisu išle redovito u crkvu, a sada su redovite i rado dolaze na susrete. U svibnju su kod nas gostovali mladi iz Sesvetskog Kraljevca sa sjajnom tinejdžerskom predstavom, sada moji mladi žele pokrenuti dramsku skupinu. Vidite, mladi najbolje animiraju mlade. Važno je da im se ponude kvalitetni sadržaji i što je najvažnije da zajedno mole u župi. Oni s pravom to očekuju od nas, jer družiti se mogu i na igralištu. Tu dolaze do izražaja i voditelji mladih koje je Biskup imenovao, ali i novi mladi koji će se pokazati sposobnima i voljnima animirati u svojim župama. Od najavljenih sadržaja na Mariji Bistrici bit će Prvo biskupijsko hodočašće Majci Božjoj u Goru, 29. rujna 2018. godine. Iz Petrinje i Gline poći ćemo u 7,00 sati pješice prema Gori, gdje već pripremamo lijep program za mlade. Najavljen je također polazak na Trideseti Mladifest u Međugorje početkom kolovoza 2019. godine. U međuvremenu volio bih okupljati mlade na molitvu i putovati s njima, primjerice na slapove Krke na uskrsni ponedjeljak. Valja istaknuti i međunarodni volonterski projekt „72 sata bez kompromisa“ koji će se održati u listopadu po prvi puta u Sisku, a koji okuplja mlade koji žive u vjeri, ali i one koji nisu vjernici u zajedničkoj pomoći potrebitima.

U Crkvi imamo mlade koji pjevaju, čitaju, glume, dok, s druge strane, imamo i mlade koji se nakon primljenih sakramenata jednostavno izgube, nestanu, gotovo da prestanu biti dio župne zajednice. Što mislite, zašto je to tako?

Da, to je dobro pitanje za nas u Crkvi. U prvoj Crkvi zajednice su rasle, u naše vrijeme rapidno opadaju nakon primanja sakramenata. I ja sam to doživio u velikoj mjeri u ovoj godini. Bojim se da smo nekad preinstitucionalna Crkva koja ne privlači. To nije dobro! Ako vjerujemo da je Isus jedini Spasitelj svijeta i da je poslanje Crkve da ljude učini svetima po sakramentima ne možemo se miriti da mnogi odlaze od Isusa tek tako. Čini mi se da u Crkvi trebaju novi sveci koji će ukazati na nove putove. Utabane staze nisu uvijek dobre. Naravno, da mi imamo neprijatelja i zavodnika bez premca koji šalje apostole nevjere i postavlja „napredne“ zamke, ali mi moramo dati sve od sebe za spasenje duša, osobito mladih koji trebaju zavoljeti Isusa ne toliko kroz naše propovijedi, koliko kroz primjer našega života. Evangelizacija nije za stručnjake, već za sve nas koji smo kršteni. Apostoli nisu mogli nikada zaboraviti onaj trenutak susreta s Isusom i zbog Njega su pošli do nakraj svijeta. U naše vrijeme crkveni pokreti i zajednice su znak novog proljeća Crkve i pape ih preporučuju mladima kao izvrsno sredstvo za življenje vjere. Mislim da među mladima rastu mnogi sveci. U budućnosti vidim puno svetaca laika.

Današnjim mladim ljudima dostupno je sve, mogli bismo tako reći. Suvremeni svijet nudi tehnologiju i sadržaje koji mladom čovjeku približavaju puno toga. Obzirom da mladi tek kreću u svijet i osjetljiva su skupina, lako se može dogoditi da krenu nekim krivim putevima. Kako tu Crkva pomaže, što pruža mladom čovjeku kao alternativu svemu onome što nudi suvremeni svijet današnjice?

Sveta Terezija Avilska opominje nas da je SVE samo u Bogu! „Napredak“ svijeta bez Boga je nazadak, siromaštvo. To mnogi mladi našeg vremena primjećuju i u njima Duh Božji budi sveti nemir, o kome je već bilo govora.  Ako primjećujete, mladi ne kritiziraju puno, već se trude biti promjena kakvu sami žele. To je djelo Duha Svetoga i ako se ono nastavi, uvjeravam Vas da Hrvatska u narednim desetljećima neće biti ista. Nama u Crkvi Duh govori po svetom papi Ivanu XXIII., da mi nismo tu da bismo čuvali muzej, nego da bismo obrađivali cvatući vrt, pun života. Mladi ljudi nisu skloni formalnostima. Oni ne žele alternativu, već srž, a to je Isus Krist čije Evanđelje može dati novi životni smjer. Važno je slušati mlade. Kriza duhovnih i kršćanskih zvanja u Crkvi često je kriza duhovnog vodstva, koje usmjerava na razlučivanje. Papa Franjo u apostolskoj pobudnici Gaudete et exultate (Radujte se i kličite) o pozivu na svetost u suvremenom svijetu ovako govori: „Današnji život nudi goleme mogućnosti djelovanja i rastresenosti, a svijet to prikazuje kao da je sve to valjano i dobro. Svi su, a osobito mladi, neprekidno izloženi brzim promjenama. Mogu surfati paralelno na dva ili više ekrana, ulaziti interaktivno u virtualni svijet. Ako nemamo vještinu razlučivanja, lako možemo postati lutke na koncu, plijen prolaznih trendova“ (GE 167).

Mladi ljudi često traže uzore u svijetu oko sebe, obično su to medijski eksponirane osobe, poput sportaša, pjevača, glumaca i sl. Koje biste im uzore iz povijesti Crkve Vi predložili? Čemu ih oni mogu poučiti?

To je normalno, često i dobro! Ali to nije sve! Na ovom svijetu, ako bolje otvorimo oči, sve upućuje na drugi svijet. Pokojni kardinal Kuharić je volio reći da veći dokaz da Bog postoji jesu sveci na zemlji, doli zvijezde na Nebu. Svetost je najljepše lice Crkve. Bez svetaca Crkva bi bila lažljivica, još jedna od institucija. Sveci su najbolja reprezentacija Crkve, zvijezde koje se ne gase! Neprijatelj, đavao želi učiniti ružnim lice Crkve i istjerati sve, osobito mlade iz Nje, zbog zla u svijetu, ali i zbog groznih sablazni koje su počinili sami službenici Crkve. Neprijatelj neće u tome uspjeti jer sve više mladih vjeruje Isusovoj riječi o kukolju i pšenici u Crkvi, koja unatoč tome ne prestaje biti jedini, iako nesavršeni put do Boga. Preporučam mladima da čitaju bitno.net i zasigurno će u životima svetaca naći svoj uzor i poticaj da idu dalje. Papa Franjo se ne umara citirati Leona Bloya, da u našem životu postoji samo jedna tragedija, da ne budemo sveti! I zato je važno otkriti Božju volju: „Neka Ti Bog dade da shvatiš koja je to riječ, koja je Isusova poruka koju Bog želi reći svijetu po tvom životu. Dopusti tu probrazbu, dopusti da te Duh obnovi, kako tvoje dragocjeno poslanje ne bi propalo“ (GE 24).

Možete li s našim čitateljima podijeliti svoje iskustvo duhovnog poziva, kako se mladi čovjek odluči postati svećenikom, je li to odluka, poziv, milost?

Rekao bih sve troje. Vaše pitanje vraća me mislima mladom Jeremiji kojeg Bog poziva prekrasnim riječima: „Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih“ (usp. Jer 1,5). Ova Božja misao mladom proroku otkriva smisao svakog poziva i poslanja u Crkvi i svijetu: Bog nas je htio i ljubio oduvijek. Tako sam uvjeren, da je Njegov Sin Isus mislio i na mene u dvorani posljednje večere kada je zaredio prve svećenike. Tu vidim ulogu mojeg odaziva na Gospodinov poziv. On se najprije pojavio u teškim danima rata koji je uz tolike razorio i moju obitelj. Dok smo bili zatočeni i dok je rat kosio ljude, pitao sam se što će biti sa mnom i da li Bog o kome ljudi govore uopće postoji? Brzo sam dobio odgovor i čudom preživio te nakon zatočeništva primio sakramente. U Crkvu me ponovno privuklo ministriranje uz koje je iznenada došla snažna želja da postanem svećenik. Vođen dubokom čežnjom kako ne želim ništa drugo u životu, uz mnoge prepreke, nakon osnovne škole i Svete potvrde upisao sam Međubiskupijsko sjemenište na zagrebačkoj Šalati. Ipak, izdvojio bih (su)krivca mojeg poziva: susjedu Katu, radišnu i pobožnu baku. Nikad nije ogovarala i sa svima je bila dobra. Zbog toga smo je svi voljeli. Često sam kao dječak zalazio u njezin dom znajući da mi je nešto kupila pri povratku iz grada. Redovito sam je nalazio s krunicom u ruci. Kako moja obitelj nije prakticirala vjeru, s njom sam često pohađao nedjeljnu Euharistiju u Donjoj Budičini. Pošto sam nakon rata primio sakramente i ubrzo prestao ići u Crkvu, opet se pojavila baka Kata s blagim, ali jasnim prijekorom kako to nije uredu i znak zahvalnosti dobrome Bogu koji me čudesno izvukao iz ruševina rata. Od tada, više nikada nisam propuštao nedjeljnu Euharistiju. Kasnije sam susretao brojne profesore, odgojitelje, biskupe, pape i svima sam zahvalan, ali jedna jednostavna baka koja nikad nije imala djece odigrala je jedinstvenu ulogu za čitav moj život. Vidite, uz svu učenost, ljubav je nezamjenjiva!

Koji je Vaš omiljeni citat iz Biblije, psalam ili možda izreka koja Vam je posebno draga, koja je obilježila Vaš dosadašnji duhovni rad i život?

„Ja sam trs, vi loze“ (Iv 15,5).

Mater mea, Fiducia mea – Majko moja, Pouzdanje moje!

I na kraju ovog razgovora, što biste poručili mladima naše biskupije, kao i mladim čitateljima našeg portala, na početku godine posvećene upravo njima?

BUDITE SVETI….i bit ćete vječno mladi!

Foto: Sisačka biskupija, župa Pohoda BDM Sisak,
Book.hr, Vatican. News, Vultus Christi