Nakon što smo nedavno mogli pročitati jubilarni 1000 – ti broj NST – a, prigoda je nešto više i progovoriti o našem dobro poznatom, jedinom lokalnom tiskanom mediju. U današnjem vremenu digitalizacije, portala i moderne tehnologije, pravo je zadovoljstvo sjesti i u miru, uz kavu, pročitati ove novine, osjetiti dodir i miris svježe tiskanog papira. Obzirom da govorimo o lokalnom tjedniku, još nam je zanimljivije čitati jer često čitamo o nama, Siščanima, i svemu što nam se događa, što se događa našem gradu i cijeloj županiji.
Naše novine, na koje smo ponosni, izdaje mala i vrijedna ekipa ljudi. Tako je već dugo, ustrajno iz tjedna u tjedan. To zasigurno nije lako i nosi brojne izazove, teškoće i odricanja…
Upravo o izazovima koji su dugi niz godina sastavni dio rada na NST – u, razgovarali smo s glavnim i odgovornim urednikom novina g. Željkom Maljevcem.
Najprije Vam čestitamo ovaj veliki jubilej i želimo još puno brojeva NST – a za sve nas. Recite nam za početak, kako je i kada započela priča koja je povezala NST i Željka Maljevca?
Hvala Vam što ste prepoznali naš trud i zalaganje na kreiranju i izdavanja NST-a. Hvala Vam od srca na čestitkama u ime mojih kolegica i kolega, i u svoje ime. Hvala mojim kolegicama i kolegama na časti i na ukazanom povjerenju da ponovno, drugi put u eri izlaženja NST-a, a treći put u povijesti sisačkog tjednika, obavljam ovu odgovornu i tešku, nezahvalnu dužnost od 1. 4. 2016. godine, čast mi je da smo zajedno napravili ovaj 1000. broj, čestitam i zahvaljujem mojim kolegicama i kolegama, našim suradnicima i čitateljima. Bez njih ne bi bilo NST-a. Izdavanje NST-a je timski posao i hvala im na tom velikom doprinosu, Glavni radnik, kako se volim zvati, samo je radio svoj posao i obavljao povjerenu mu dužnost najbolje kako je znao i mogao.
Novinarstvom sam se počeo baviti vrlo rano. Sa 17 godina, davne 1979. godine, objavio sam svoju prvu lirsku pjesmu u “Glinskom listu”, informativnom glasilu Općine Gline, uskoro mi je došao poziv da počnem surađivati sa njima, da počnem pisati tekstove. Krajem te 1979. godine objavljena su mi dva prva teksta: jedan o prodaji novina na kiosku na glinskom Korzu, što čitaju Glinjani, koje i kakve novine kupuju, i o tome kako se zabavljaju mladi Glinjani. Urednici su bili zadovoljni tekstovima i nastavio sam surađivati. Od početka travnja 1981. godine počeo sam kao dopisnik iz Gline pisati za legendarni republički omladinski list “Polet”, a s vremenom samo postao i njihov stalni vanjski suradnik, pišući o drugim temama, dobivši veliki prostor. Nakon povratka iz one bivše vojske, od 2. rujna 1983. godine počeo sam raditi za tadašnji NIRO “Jedinstvo “Sisak: za tjedni list “Jedinstvo” i Radio Sisak, najprije honorarno, zatim za pola plaće, potom kao pripravnik, ali mi ugovor nije produžen jer sam politički vodio akcije izgradnje mosta preko rijeke Gline u Hađeru na cesti Prekopa- Stankovac-Pokupsko i izgradnji vodovoda Šatornja- Hađer u dužini od 14 kilometara, prve velike infrastrukturne objekte u hrvatskim naseljima na području Gline poslije Drugog svjetskog rata. Jedno vrijeme bio sam nezaposlen, a umrli su mi i poomajka i poočim, nigdje nisam mogao dobiti bilo kakav posao, te sam teškom mukom i uz puno komplikacija dobio posao Željezari Sisak u Sisku. Preko godinu dana radio sam najprije kao čuvar, a zatim i na portama u tadašnjoj Željezari Sisak u Sisku. Prvi posao bio mi je obilazak tvorničkog kruga od Rudnog dvora preko Ekonomije i Hladne prerade do Male porte, Instituta, Restorana i Glavne porte, dva puta i danju, i noću, i po suncu i vrućini, kiši i snijegu, po velikim hladnoćama. Dobio sam sudski spor na Sudu udruženog rada Hrvatske koji je presudio da sam nezakonito dobio otkaz, vratio me na posao i od tada sam u sisačkom tjednom listu. Radio sam i na Radio Sisku, čast mi je da sam uređivao glavni dnevnik i informativne emisije, posebno uoči i na početku Domovinskog rata, do svibnja 1992. godine često sam bio u noćnim šihtama na Radio Sisku, i za vrijeme brojnih napada, jednom sam skoro poginuo kada je zgrada radija pogođena iz VBR-a. Drago mi je kako se mnogi i danas sjećaju kako sam svojim smirenim glasom i domoljubnom glazbom smirivao i hrabrio ljude u skloništima i naše hrvatske braniteljima na prvoj crti bojišnice. Radio sam i kao član Uredništva “Delegatskog jedinstva”. Bio sam i predsjednik Ogranka Hrvatskog novinarskog društva (HND-a) u tadašnjoj firmi i kasnije u “Sisačkom tjedniku”, kao i povjerenik Sindikata novinara hrvatske (SNH) u “Sisačkom tjedniku” i glavni sindikalni povjerenik Podružnice Sindikata novinara Hrvatske u “Novom Sisačkom tjedniku”. Dužnost glavnog i odgovornog urednika “Sisačkog tjednika” obnašao sam od 20. svibnja 1992. do 13. 1. 1995. godine, dakle dvije trećine Domovinskog rata, prvi put glavni i odgovorni urednik ovog “Novog Sisačkog tjednika” bio sam od 25. veljače 1999. do 15. veljače 2001. godine. Također sam bio zamjenik glavnog i odgovornog urednika “Hrvatskog bojovnika”, tjednika Operativne grupe HV za Sisak i Baniju, a od srpnja 1990. do 1. veljače 2011. godine bio sam stalni dopisnik naše državne agencije HINA-e iz Siska i Sisačko-moslavačke županije.
Zahvaljujem Vam na mogućnosti da ovo napišem jer u Leksikonu novinarstva Sisačko-moslavačke županije uopće nije naveden moj sedmogodišnji rad u “Jedinstvu”, ali ni na Radio Sisku, dok je moj rad kao urednika NST-a od 15. veljače 2001. do 1.4. 2016. i gl. i odg. urednika NST-a od 1.4.2016.. do sada, potpuno izostavljen, iako sam uredno i na vrijeme dostavio sve te podatke.
Zapravo ispunjavam svoju dječačku želju da budem novinar. U prvom razredu Područne škole u Hađeru kod Gline, kada me je učiteljica Rajka pitala što želim biti kada odrastem, rekao sam novinar. Većina đaka se smijala, a ja sam znao što želim i nisam odustajao čak ni kada su me otjerali, vraćao bih se i ostvario sam svoj životni san. Sretan sam i ponosan zbog toga. Ljubav je to kojoj lijeka nema, to je tajna i ljubav mog života i drago mi je da čitatelji to prepoznaju i cijene. Nekad se od novinarstva moglo solidno živjeti, nekada smo bili cjenjeniji nego sada, danas je puno teže, uz puno odricanja i ograničenja, ali je ljepše i slađe! Postoje stvari koje se novcem ne mogu platiti! Kako “pisma” kaže nije u šoldima sve…
NST su jedine lokalne novine u našeg gradu. Zasigurno ste doživjeli mnoge promjene tijekom ovih 20 godina rada. Možete li nam kratko opisati kako je sve to izgledalo, kako se čovjek nosi s time i što je ono što Vas je uvijek “tjeralo naprijed”?
Propašću i odlaskom u stečaj starog “Sisačkog tjednika” d.d., ovom prilikom ne bih ulazio u uzroke, niti bih se osvrtao na aktere te nečasne rabote, nas petero bivših zaposlenika stare firme uspjeli smo u mjesec dana osnovati i registrirati novu firmu, a počeli smo od nule. Odlaskom u stečaj stare firme, ostali smo i bez svojih velikih ulaganja, preko sedam godina izdvajali smo jednu trećinu svojih plaća za dionice “Sisačkog tjednika d.d.”, sve je ostalo u staroj firmi: i kompjutori, i fotoaparati, i novi, veliki printer, sva arhiva Sisačkog tjednika i “Jedinstva”, sav namještaj. Zakupili smo stan u Lovrićevoj ulici u tzv. “Karingtonki”, sami smo svojim sredstvima i donacijama kupili tepih, sami smo napravili stolove, nabavili prve kompjutore i printer, opremili prostor, krenuli dalje. Nikada nisam zaboravio neosnovane optužbe nekih zaposlenika bivše firme koji su tvrdili da smo mi sa sobom nešto odnijeli iz stare firme. Sve je ostalo u staroj firmi, a tko je i kako gospodario imovinom do otvaranja stečajnog postupka i popisa stečajne imovine, neka pitaju one koji tada upravljali starom firmom do otvaranja stečajnog postupka.
NST su, dakle, privatne novine, naša firma je privatna, svatko od nas ima jednaki udjel u suvlasništvu. U ovih 20 godina bilo je raznih pokušaja kupnji, ali nismo (se) prodali, ostali smo u “sedlu”. U međuvremenu smo vlastitim sredstvima kupili poslovni prostor u Kranjčevićevoj 5. u centru Siska (iznad “Akademije”, preko puta slastičarnice “Tri jagode”). Nismo trošili na luksuz, na sebe, nego ulagali za budućnost firme, u novine, za naše čitatelje i to se pokazalo odlučujućim. Sisak i Sisačko-moslavačka županija nisu ostali bez NST-a. To dokazuje i nedavni izlazak 1000. broja i skori izlazak 1002. broja.
Prije 20 godina izlazili smo u crno- bijeloj boji na 32 stranice, imali smo više ljudi nego sada. Bili smo među prvim lokalnim listovima u Hrvatskoj koji su uvodili boju i jedni od prvih koji su izašli u boji, među prvima smo 2000. godine uveli svoju internetsku stranicu, ali naši oglašivači i partneri nisu prepoznali tu mogućnost i pogodnost te smo taj trošak morali ukinuti, a web stranicu zatvoriti. Tijekom svih tih 20 godina mijenjali smo koncepciju, tematski se prilagođavajući zahtjevima čitatelja, veliki doprinos tome dala je kolegica Sonja Waltl koja je preko 15 godina bila glavna i odgovorna urednica NST-a, na čemu smo joj zahvalni jer je pokazala veliku ustrajnost i kreativnost.
Nastavio sam trend prilagođavanja koncepcije, promijenili smo i poboljšali grafiku i mislim da smo grafički među bolje uređenim lokalnim novinama, zahvaljujem se našem prijatelji i dizajneru Goranu Juriću na potpori, otvorili smo novine pjesnicima, slikarima, komentatorima, kreativcima i građanima, uvodimo sve više autorskih članaka naših vanjskih komentatora i kolumnista, zadržavajući dvije rubrike po kojima je NST (p)ostao prepoznatljiv: aktualni i zanimljiv intervju u svakom broju i moju tjednu kolumnu “Kod sata” koju pišem u zadnje dvije godine.
Naravno, trebali bi pokrenuti i digitalno izdanje, ali to za sada nismo bili u mogućnosti. Pozivamo zainteresirane da nas podrže i da pokrenemo i digitalno izdanje, treba nam potpora u toj inovaciji.
Vaše novine donose lokalne vijesti, na tjednoj bazi. Tu ima puno posla, a znamo da vas je u redakciji malo. Kako uvijek i na vrijeme dolazite do vijesti? Tko još pomaže u tome?
Stvar je u dobroj organizaciji i odvajanju bitnog od nebitno, vijesti i teme od promidžbe i političkog marketinga, koristeći mogućnosti koje pruža internet, pokrivajući samo najvažnije događaje. Pomažu nam mnogi vanjski suradnici kojima se ovim putem zahvaljujemo i na čiju suradnju i dalje računamo. Zajedno smo jači!
Rekli smo da novine izlaze na tjednoj bazi. Možete li za naše čitatelje opisati proces nastanka jednog tjednog izdanja? Što je sve potrebno napraviti kako bismo već u srijedu poslije podne mogli kupiti svoj primjerak novina?
Pravljenje tjednih novina je kreativni proces i timski rad. Ključ svega je dogovor, kao i dobar i ostvariv plan. S izlaskom broja, počinje s planiranjem i koncipiranjem novog broja, dogovorima sa suradnicima, realizacija dogovora kroz intervju i teme, pisanje naših tema, tako naš izuzetno uspješni direktor Damir Pintarić uz svoj posao već 20 godina piše i uređuje vrlo čitani sportski prilog, naša uspješna šefica Računovodstva i komercijale Davorka Medić priređuje parte i male oglase te reklame, svaka joj čast na samoprijegornom i izuzetnom radu. Nakon što napišem svoje tekstove ili paralelno s pisanjem svojih tekstova, radim na obradi drugih tekstova i opremanju tekstova, dok NST grafički slaže i oblikuje naš grafički urednik Krešimir Cvitković, grafički inženjer, koji je izgledu NST-a dao svoj osobni potpis i doprinos. Prije slanja novina u tiskaru slijedi konačna korektura, i kada iz tiskare jave da su stigle sve stranice i da je sve u redu, možemo biti sigurni da je novi NST završen. Slijedi tiskanje u tiskari u Zagrebu i distribucija do kolportera, na kioske i druga prodajna mjesta, te do pretplatnika.
Bilo bi lijepo imati svog lektora i redaktora, još najmanje dvoje novinara, ali si to sada ne možemo priuštiti i moram(o) sve raditi sami.
Izuzetno mi je žao što imamo problema s dostavom novina našim pretplatnicima za koje mi nismo krivi. Distribucija preko pošte je sve sporija, tako da se događa da novine izađu četvrtkom, a kod pretplatnika u Zagreb, Glinu, dođu, recimo, u utorak. Ispričavamo se zbog toga i molimo za razumijevanje jer na to ne možemo utjecati iako Hrvatskoj pošti uredno plaćamo naknadu za distribuciju.
Živimo u vremenu „opće krize izdavačke industrije“. Kako NST “pliva” u svemu tome?
“Pliva” s glavom iznad vode, s udarcima sa svih strana. U 20 godina nikada nismo kasnili s isplatom plaće, uredno podmirujemo sve poreze, doprinosa i davanja. Uvijek smo bili korektni prema vanjskim suradnicima i s tim se ponosimo. Hvala svim našim poslovnim partnerima i suradnicima, našim oglašivačima. Hvala im na potpori. Njima i čitateljima posvetili smo obilježavanje izlaska 1000. broja, Čitatelje smo nagradili vrijednim i lijepim nagradama, a poslovnim partnerima dali zahvalnice.
O onom lošem i teškom, ne bih ovaj put. Ovo je trenutak slavlja, ponosa, zajedništva. Mogu parafrizirati: Neka pati kome NST smeta!
Slobodno možemo reći kako je NST jedan od prepoznatljivih simbola grada Siska. To je ono nešto naše u čemu se svi često pronalazimo. Prepoznaju li institucije lokalne zajednice to “nešto naše“? Pomažu li rad novina? Imaju li dovoljno sluha za naporan i predan rad Vaše redakcije na dobrobit svih naših građana i žitelja naše županije?
Hvala onima koji to prepoznaju i koji nam partnerski i prijateljski pomažu, ali hvala i onima drugima koji čine sve da nas “unište”, da nam zatvore vrata za pretplatu i oglašavanje. Oni nas motiviraju da ustrajemo, oni nam daju snagu da kažemo poznatu omiljenu poruku: e nećete…
Dijelimo sudbinu našeg Siska i većine naših sugrađana i drago nam je što im možemo služiti, što ih možemo informirati o događajima na području Siska i Sisačko-moslavačke županije, kao i o najvažnijim događajima u Hrvatskoj.
Vremena se mijenjaju i zahtjevi pred Vama kao glavnim urednikom novina, također. Puno ste radili na tome da novine sadržajem i izgledom prate vrijeme u kome izlaze. Tisućiti broj najbolja je potvrda toga da ste u potpunosti uspjeli.
Što dalje? Kakvi su planovi za budućnost našeg Tjednika?
Hvala vam na lijepom mišljenju. Molim se dragom Bogu da me posluži zdravlje, a ideje mi ne nedostaju. Dogovaramo neke nove teme i stvari u 2019. O tom-potom. Neko to bude iznenađenje za čitatelje i javnost.
Vama, Vašem portalu i on line čitateljima, u ime svojih kolegica i kolega, u svoje ime, želim sretan, miran i blagoslovljen Božić, svima Vama želim sretnu i uspješnu Novu godinu, puno sreće, zdravlja i zajedništva. Vašem portalu i Vama osobno želim puno uspjeha u održavanju ovog sve čitanijeg portala. Čestitam Vam na pokretanju i vođenju ovog portala i nadam se daljnjoj uspješnoj suradnji.
Zahvaljujemo na razgovoru i vremenu te Vama i Vašim kolegama u redakciji želimo dug i plodonosan rad uz još puno, puno brojeva NST – a kojima se već sada radujemo.
