5. prosinca 2009. papa Benedikt XVI. ponovno je uspostavio Sisačku biskupiju i mons. dr. sc. Vladu Košića imenovao njezinim biskupom.
Za dva dana navršava se točno devet godina od toga događaja. Tim povodom razgovaramo sa sisačkim biskupom Vladom Košićem. Najprije zahvaljujemo što je pristao biti gost našega portala i s nama podijeliti razmišljanja o ovoj, ali i još nekim temama koje će zasigurno zanimati naše sugrađane, čitatelje i vjernike.

Koja je bila Vaša prva biskupska zadaća? Što je sve trebalo ustrojiti kako bi biskupija počela djelovati ?

Biskup je prvi pastir u jednoj biskupiji, što znači predvodnik zajednice vjernika koje okuplja, za njih se brine i to prvenstveno na duhovnom planu, prvi je učitelj Evanđelja – zato ima katedralu, gdje je njegova katedra, tj. mjesto s kojeg poučava vjerni puk, te djelitelj svetih otajstava, tj. sakramenata. U tome mu pomažu prezbiteri /svećenici i đakoni, koje on redi i postavlja u službe, kao i vjeroučitelji koji za poučavanje vjeronauka moraju imati biskupov mandat. Dakako, da je biskupova briga i stanje vjerskih objekata, a znamo koliko je u Sisačkoj biskupiji tijekom Domovinskog rata uništeno crkava, kapela, samostana i župnih kuća – ukupno preko stotinu. Većina je od toga obnovljena, ali je još uvijek veliki broj koji treba obnoviti, ali i novo vrijeme traži nove gradnje i obnove. Što se toga tiče, kada sam 6. veljače 2010. preuzeo vodstvo Sisačke biskupije, prva mi je bila zadaća obnoviti Veliki Kaptol, zgradu za sjedište biskupije. I taj smo posao uspjeli dovesti kraju početkom 2013., kada sam se iz župne kuće – gdje sam živio i radio tri godine – uselio u Veliki Kaptol, gdje su i časne sestre te generalni vikar, kao i uredi i zajedničke prostorije potrebne za funkcioniranje biskupije. A trebalo je prvo izabrati i imenovati generalnog vikara, kancelara, ekonoma te čitav niz povjerenika koji u ime biskupa vode brigu za pojedine pastoralne zadaće, kao npr. za obitelj, za mlade, za duhovna zvanja… Bogu hvala, nailazio sam na otvorena vrata i mnogi su se na moj poziv odazvali i rado uključivali u suradnju, došle su i sestre Kćeri Božje ljubavi, tako da biskupija ima sve potrebne službe i dočekuje svoju 9. obljetnicu kao već jedna redovita crkvena ustanova. Na moju molbu Sveta Stolica je osnovala i Stolni Kaptol sv. Križa, a ja sam imenovao prve kanonike. Također na moj zahtjev Sveti Otac je crkvu sv. Kvirina uzdigao na čast bazilike. Nakon obnove crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori proglasio sam tu crkvu biskupijskim marijanskim svetištem, uz već prije proglašenu crkvu u Kloštar Ivaniću.

Tijela Biskupije pokrivaju široko područje s ciljem skrbi o različitim skupinama u društvu. Biskupija je osnivač katoličkog dječjeg vrtića u Selima. Osim tog vrtića, postoji li još koja obrazovna ustanova u našoj Biskupiji? Koliki je interes roditelja za upis i pohađanje vjerskih ustanova?

Prije dvije godine osnovali smo dječji vrtić Svete Marije Magdalene u Selima, koji već treću godinu pohađaju predškolska djeca, sada je tu 38 djece. Vodi ga časna sestra Krešimira Katarić, milosrdnica. Vrtić je zadovoljio sve kriterije ministarstva znanosti i obrazovanja, uredili smo zgradu vlastitim sredstvima i zaposlili djelatnike. Željeli bismo tako pridonositi demografskoj obnovi jer je mladim roditeljima lakše ako imaju gdje ostaviti djecu dok rade. Sami smo u tome jer nas lokalna zajednica ne podupire, kao što je to inače u svi drugim gradovima i mjestima u Hrvatskoj. Županija nam godišnje daje jednu donaciju i na tome joj hvala. Što se tiče drugih odgojno-obrazovnih ustanova, za sada ih nemamo premda bismo željeli otvoriti katoličku osnovnu školu. Problem je u zgradi koju su komunističke vlasti oduzele časnim sestrama u Tomislavovoj ulici i do danas se to nije vratilo u njihovo vlasništvo, a sestre su spremne biskupiji ustupiti tu zgradu za početak djelovanja katoličke osnovne škole. Inače imamo oko 120 vjeroučitelja, o kojima se brine Katehetski ured, na čijem je čelu predstojnica s. Smilja Čirko, koja sa svojim suradnicima to dobro radi. Na taj način Crkva je prisutna u odgojno-obrazovnom sustavu jer preko 90% djece pohađa vjeronauk u osnovnim školama i preko 70% srednjoškolaca.

Osnivač ste i Biskupijske zaklade „Fra Ivan Bonifacije Pavletić“ kroz koju pomažete mlade i vrijedne studente u potrebi. Koliko je studenata Zaklada pomogla tijekom ovih 9 godina? Što je ključno da mladi odrastu u odgovorne članove zajednice?

U proteklih devet godina kroz Zakladu je prošlo oko 550 studenata s područja naše biskupije koje smo pomagali u njihovom studiju, ukupno s preko 4,5 milijuna kn. Upravo smo završili natječaj i za ovu akademsku godinu 2018./19. Povjerenstvo Zaklade izabralo je 83 studenata koji zadovoljavaju kriterije koje smo postavili: izvrsnost u studiju i socijalno stanje. Ugovore o stipendiranju biskupijska Zaklada će studentima podijeliti 8. prosinca. Mislim da je ključna stvar za mlade da bi oni stasali u odgovorne ljude, korisne članove i Crkve i hrvatskog društva, da budu marljivi, iskreni i da budu svjesni kako ih naš narod treba. Silno bih volio kada bi naši mladi shvatili kako je najljepše da ostanu u domovini i svojim znanjem i radom pridonose njezinom napretku.

U Biskupiji djeluje i Zaklada za obitelji „Kardinal Franjo Kuharić“. Možete li našim čitateljima približiti i opisati ulogu te Zaklade?

Tu smo zakladu osnovali da bismo pomagali obiteljima s brojnom djecom. Biskup odlazi po župama krstiti peto ili brojnije dijete u pojedinoj katoličkoj obitelji i dariva tu obitelj. To je veliko veselje kad se u župi slavi takvo, „biskupsko krštenje“. Upravo ovaj mjesec prosinac pozvan sam na pet takvih krštenja: dva su za peto dijete, dva za šesto i jedno za sedmo dijete u obitelji. Također svake jeseni organiziramo jedan susret sa svetom misom kada svim takvim obiteljima, koje zovemo „obitelji pet plus“, podjeljujemo jedan dar. Svake godine iz te se Zaklade tako podijeli oko 250 tisuća kuna. To je, znamo, samo znak da stojimo uz te obitelji, da smo im blizu. Najvažnije je moliti se za naše obitelji jer su one danas u velikim i teškim iskušenjima.

Caritas Sisačke biskupije također provodi mnoge humanitarne djelatnosti. U Sisku djeluje Pučka kuhinja u organizaciji Caritasa. Kako osiguravate potrebne namirnice za obroke na dnevnoj bazi? Tko vam u tome pomaže i kako ste zadovoljni radom Pučke kuhinje?

Prije negoli je obnovljen i useljen Veliki Kaptol 2010. ustanovljen je biskupijski Caritas koji je 2011. počeo i s radom pučke kuhinje. U njoj se svaki dan hrani preko 160 osoba, a uz blagdane i drugim prigodama podijeli se iz Caritasa svake godine više od 2,5 tisuća obiteljskih paketa. Znamo da smo na području koje je posebno pogođeno nezaposlenošću i socijalni su problemi brojni. Naš Caritas, koji dobro vodi gđa Kristina Radić sa suradnicima, dobro surađuje i sa socijalnom službom u gradu Sisku i Sisačko-moslavačkoj županiji. Također ove dvije ustanove, ali i Ministarstvo socijalne politike, pomažu rad našeg Caritasa. Velik je posao također i s upravljanjem doma za odrasle „Sveti Vinko Paulski“ u Oborovu, gdje je smješteno 70 korisnika o kojima se brine oko 50 djelatnika i djelatnica. Pomažu nam i mnogi donatori, a i biskupija izdvaja godišnje koliko je potrebno za potrebe Caritasa. Ove smo godine započeli izgradnju i prenoćišta za beskućnike što ćemo nadamo se dogodine i završiti.

Možete li nam nešto više reći o djelovanju Kuće za zbrinjavanje odraslih osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem „Sv. Vinko Paulski“ u Oborovu?

Ovu je kuću osnovala gđa. Jelena Brajša i taj je dom pripadao Zagrebačkoj nadbiskupiji sve dok se nije 2009. osnovala Sisačka biskupija jer je Oborovo pripalo našoj biskupiji. Naš je Caritas potpuno preuzeo tu ustanovu 2011. Svake godine se nešto obnavlja, tako se ove godine potpuno uredila i obnovila kućna kapela. Župnik dolazi slaviti u njoj svetu misu svaki dan i korisnicima to puno znači jer su u crkvenoj ustanovi, a i ja dođem barem jednom-dvaput godišnje posjetiti ih i s njima slaviti svetu misu. To su veoma dragi ljudi, veoma otvoreni i srdačni, zahvalni za svaki znak pažnje. Treba pohvaliti osoblje koje je požrtvovno i s ljubavlju se brine za sve korisnike.

Nedavno ste boravili kod Svetog Oca. Ono što nas sve najviše zanima je svakako pitanje proglašenja svetim našeg Blaženika, Alojzija Stepinca, za kojeg ste između ostalog inicirali i postavili spomenik koji je oplemenio prostor ispred sisačke katedrale. Ima li po tom pitanju novosti?

Protekla godina bila je u znaku bl. Alojzija Stepinca jer je to bila 120. godišnjica njegova rođenja (r. 8.5.1898.) i 20. godišnjica od njegova proglašenja blaženim (3.10.1998.). Velika mi je radost što smo baš na njegov rođendan uspjeli, ne bez protivljenja i problema, postaviti pred katedralu njegov spomenik koji je izradio akademski kipar Tomislav Kršnjavi. Naš Blaženik je ne samo jedan od najvećih likova Katoličke Crkve nego i nacionalni simbol ljubavi prema Domovini. Za njega je sveti papa Ivan Pavao II. rekao da je „najsvjetliji lik Crkve u Hrvata“, a papa Benedikt XVI. da je „iznimno volio svoj hrvatski narod“. On se borio u teškim vremenima za dostojanstvo svakoga čovjeka, nije gledao na vjeru i narodnost, pomagao je mnogima i tako postao herojski lik pastira, primjer za sve nas. O njegovim zaslugama za spašavanje ratne djece, siročadi koja su bila zbrinuta u Sisku 1942./43. nedavno je progovorio i simpozij koji je na tu temu održan u našoj biskupiji. Što se tiče pape Franje, on nam je na susretu u Rimu 12. studenog kazao da je on za njega bez sumnje svet, no da još treba završiti postupak koji bi mogao biti brzo priveden kraju. Tome se veselimo i nadamo se da će se to dogoditi što prije.

Vi ste čelna osoba Sisačke biskupije. Puno radite. Ipak, vjerujemo da ponekad ima i slobodnog vremena. Što tada radi Vlado Košić? Što voli čitati? Ima li neki hobi? Kakvu glazbu voli slušati? Kako biste se predstavili našim čitateljima?

Pa moj je dan uglavnom već unaprijed ispunjen obvezama, tako da se ne stignem puno odmarati. Te obveze i sam određujem, jer mi je dužnost npr. posjećivati župe – kao sada na jesen, kad posjećujem sve župe Kutinskog dekanata – a najave mi se i svećenici ili druge osobe koje mi trebaju nešto reći, tako da sam više vremena u uredu. Tu su i tjedni sastanci u biskupiji s mojim najbližim suradnicima: generalnim vikarom, kancelarom i ekonomom, a onda i u metropoliji, kao i u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Župe posjećujem i prigodom podjele svete potvrde i na dane nekih osobitih slavlja, a zovu me i izvan naše biskupije pa putujem i u druge dijelove Hrvatske i BIH, kao i u inozemstvo. No, kad uhvatim kojih pola dana ili dan slobodno, otputujem svojoj majci i sestri u rodni Petrijanec kod Varaždina, a nekad se odem odmoriti i u svojoj kleti gdje rado kosim travu, a volim i šetati pokraj Kupe. Nemam baš neki hobi premda sviram gitaru, ali to je rijetko, možda svega nekoliko puta u godini, a sviram i harmonij, koji imamo u biskupiji pred kapelom i na njega koji put sjednem i malo zasviram. Od glazbe volim slušati sve vrste lijepe glazbe, ona me oplemenjuje, nekada i duboko dirne, kao npr. Lamentacije proroka Jeremije, a volim slušati klasičnu glazbu, kad se vozim u automobilu, ali i narodnu, pa šansone, posebno duhovne… Čitam i teološke i povijesne knjige, volim pjesme i domoljubne rasprave… Ne mogu o sebi reći ništa drugo nego da sam željan biti svima brat i prijatelj i da me rastužuje što neki to ne prihvaćaju jer mislim da mnogima nije stalo do istine.

Živimo u vremenu u kome nije lako biti vjernik. Izazovi današnjice su veliki i brojni. Koja je Vaša poruka čitateljima našega portala, vjernicima naše Biskupije, Siščanima?

Danas je veoma važno imati karakter, biti svoj, kako bi to Šenoa rekao. Mnogo je ljudi koji nemaju svoje mišljenje ili zbog ovih ili onih razloga ne žele pokazati što oni stvarno misle pa se povijaju mišljenjima i zahtjevima koje im postavljaju političari, mediji ili javnost o kojoj ovise. Volio bih kada bismo kao vjernici bili hrabriji i iznosili i branili svoje stavove i pred onima koji vjeruju i misle kao mi, ali i pred onima koji se s nama ne slažu. Božić, kojem idemo u susret, blagdan je rođenja jednog božanskog Djeteta koje je ušlo u naš svijet upravo da bi ga promijenilo i proželo novom perspektivom, novim mogućnostima i novim vrijednostima. Želim vam svima blagoslovljeno Došašće i radošću i mirom ispunjen Božić koji dolazi! Hvala vam na pozivu i prilici da se preko vašeg portala obratim našim Siščanima i osobito vjernicima. Svima želim Božji blagoslov.

Foto: Sisačka biskupija