Hrvatski nazivi za mjesece u godini imaju vrlo slikovite i, možemo reći, logične nazive jer su povezani s prirodnim pojavama i ratarskim radovima.
Godina se računala od ljeta do ljeta, pa ne čudi što se u Hrvatskoj još može čuti da se nešto dogodilo “ljeta Gospodnjega” u značenju godine. Kao i danas, godina je bila podijeljena u 12 mjeseci s nazivima koji ukazuju na radove u polju ili prirodne pojave tipične za to doba godine.
Siječanj: svečan, svičen, sičanj, malobožićnjak, pavlovščak, prezimec, antoštak.
Veljača: svečen, veljak, svičan, veljanoć.
Ožujak: gregurjevščak, sušec, protuletnjak, lažak, marač.
Travanj: jurjevščak, traven, mali traven.
Svibanj: filipovčak, rožnjak, sviben.
Lipanj: ivanščak, klasen, rožencvet, ivanjski mesec.
Srpanj: jakopovščak, srpen, mali srpen, krišnjok, žetvenjak, krišnjok.
Kolovoz: velikomešnjak, kolovožnjak, osemnik.
Rujan: malomešnjak, rujen, jesenščak, pohust.
Listopad: miholjščak, kožaprst, desetnik, lukovščak, lučinski.
Studeni: vsesveščak, veternjak, zmiščak, katarinski, zimji.
Prosinac: velikobožičnjak, gruden, dvanajstnik.
Stoljećima su pučki kalendari sadržavali poučne izreke te savjete o zdravlju, prehrani i / ili poljoprivredi.
“Pervoga Meseca ne dobro kervi puščati
Nego koga počne beteg primarati,
Treba je papreno jesti i dobro vino piti,
Glavu i persi u toplom terpeti.”
