Najviša zabilježena temperatura zraka u razdoblju između 1949. i 2019. jest 40,0°C
Glavna obilježja klime u Sisku uklapaju se u opće klimatske uvjete zapadnog dijela Panonske nizine. Sisačko područje nalazi se unutar pojasa umjerenih geografskih širina s izraženim godišnjim dobima, u zoni gdje se miješaju utjecaji euroazijskog kopna, Atlantika i Sredozemlja.
Prema Köppenovoj klasifikaciji klime koja se temelji na srednjim vrijednostima i istovremenim karakteristikama godišnjeg hoda temperature i padalina, Sisak ima umjereno toplu kišnu klimu, bez izrazitog suhih razdoblja (tip Cfwbx). Taj je tip klime karakterističan za najveći dio kontinentalne Hrvatske.
TEMPeRATURA
Srednja temperatura zraka iznosi 10,6°C, odnosno 1° više od srednje temperature koja odgovara području na 45° sjeverne geografske širine. Ova temperaturna anomalija izrazitija je zimi i iznosi 1,4° C, u toplijem dijelu godine ona se smanjuje, da bi na prijelazu ljeta u jesen dobila čak negativnu vrijednost od oko -0,3°C. To se odstupanje pripisuje blagom maritimnom utjecaju na klimu Siska (grad je udaljen 130 kilometara zračne linije od mora). Dakle, zima u Sisku je ublažena dok je ljeto nešto osvježeno. Naime, blizina mora zimi ublažava ohlađivanje kopna, a ljeti njegovo zagrijavanje. Opisano maritimno djelovanje osjeća se u većem dijelu sjeverozapadne Hrvatske.
U slučaju grada Siska, ublaženom ohlađivanju zimi te zagrijavanju ljeti pridonosi i blizina vodenih površina Save, Kupe i Odre.Godišnji hod temperature karakteriziran je maksimumom u srpnju i minimumom u siječnju.
Najviša zabilježena temperatura zraka u razdoblju između 1949. i 2019. jest 40,0°C, izmjerena 2012. godine, a najniža -25,0°C, pa temperaturna amplituda iznosi čak 65°C. Spomenuti temperaturni ekstremi nastupaju u siječnju, odnosno srpnju.
TLAK ZRAKA
Tlak zraka u prosjeku iznosi 1000,4 hPa, a njegov godišnji hod s maksimumom u studenome, nižim vrijednostima u toplom dijelu godine te minimumom u travnju, tipičan je za kontinentalni dio zapadne Hrvatske. Lagan porast mjesečnih srednjaka tijekom ljetnih mjeseci posljedica je blagog utjecaja maritimnosti na godišnji hod tlaka zraka.
VLAGA
Godišnji prosjek relativne vlage u zraku iznosi 80% s najvišim vrijednostima od 89% u prosincu te najnižim od 72% u travnju.
NAOBLAKA
Srednja godišnja naoblaka u Sisku iznosi 6,3 desetina uz najveću naoblaku u prosincu, a najmanju u kolovozu. Sisak je dakle u prosjeku više nego poluoblačan što ga svrstava među oblačnije krajeve u Hrvatskoj. Srednja količina padalina u Sisku iznosi 872 mm, što je za oko 4% manje od srednje godišnje količine padalina okolnog područja. Glavni maksimum padalina je u lipnju, a sekundarni u studenome. Najmanje padalina ima u toplom dijelu godine. Takav režim, u kojem vegetacijski period (proljeće, ljeto, rana jesen) odlikuje dovoljna količina padalina, pogoduje razvoju poljoprivrede.
VJETROVI
Među vjetrovima koji pušu na području Siska dominiraju oni iz sjeveroistočnog, jugozapadnog i jugoistočnog kvadranta. Dok su prva dva karakteristična na čitavom području zapadne Hrvatske, pojava jugoistočnjaka karakteristična je baš za grad Sisak.
Grmljavina, pljuskovi, tuča
Tijekom godine Sisak ima prosječno 34 dana s grmljavinom te oko 2 dana s padalinama u obliku tuče. Grmljavina, pljuskovi, tuča i sugradica te pojava olujnog vjetra pokazatelj su izrazite nestabilnosti atmosfere, a obilježja su prvenstveno toplog dijela godine (kraj proljeća, ljeto i početak jeseni).
MAGLA, SNIJEG I MRAZ
Za hladniji dio godine karakteristična je učestala pojava magle7, mraza i trajnog snježnog pokrivača. Srednji broj dana s maglom iznosi 82 dana na godinu te predstavlja povišenu vrijednost u odnosu na okolno područje. Broj dana sa snijegom prosječno iznosi 46 dana godišnje, a javlja se od studenoga do travnja. Broj dana s mrazom iznosi 81 dan godišnje. Pojava je mraza važna zbog posljedica koje ostavlja na poljoprivrednim kulturama, naročito kada se pojavljuje u razdoblju klijanja ili cvata (Lisac, Herić-Nekić, 1995; 82-98).
4 Usp. Vodovod – investicija za budućnost. Jedinstvo, br. 1903, 1985.
5 Sva obilježja klime temelje se na mjerenjima u razdoblju 1953-1982.
6 Prva meteorološka opažanja u Sisku započinju osnivanjem kišomjerne stanice koja je radila u razdoblju od 1884. do 1887. godine. Redovita mjerenja nastavljaju se 1921. godine i od tada traju do danas (Penzar, B i Penzar, I., 1978; 45).
7 Dan s maglom je onaj dan kada je vodoravna vidljivost manja od 1 km u bilo kojem smjeru od motritelja.
Izvor: Dr. sc. Mirela Slukan Altić / POVIJESNI ATLAS GRADOVA
