Čovjekov odnos prema okolišu, koji se gotovo dva stoljeća temeljio na antropocentrizmu, doveo je do niza globalnih, regionalnih i lokalnih ekoloških problema, koji su kulminirali ekološkom krizom.

Promjene u svim dijelovima ekosfere

One se očituju u onečišćenju zraka, vode i tla, mogućem utjecaju na klimatske
promjene, postupnoj razgradnji stratosferskog sloja ozona, smanjenju snježnog i
ledenog pokrivača, deforestaciji, degradaciji i osiromašenju tla, smanjenju bioraznolikosti, itd. Ekološki se problemi mogu definirati kao “bilo koja promjena stanja u fizičkom okolišu do koje je došlo zbog ljudske aktivnosti”.

Najvažniji su uzročnici takvog, globalnog pritiska na okoliš: porast stanovništva
i urbanizacija, razvitak niza gospodarskih djelatnosti, osobito poljoprivrede,
industrije, prometa, turizma, potrošnja fosilnih goriva, povećanje količine i vrsta
otpada, itd.

Od godine 1804., kada je na Zemlji živjelo milijardu ljudi, broj se do godine 1999. povećao šest puta. Na Zemlji će godine 2050. živjeti najmanje 8,9 milijardi ljudi.

Jedan je od najvećih problema suvremenog čovječanstva kako proizvesti
dovoljnu količinu hrane za cjelokupno stanovništvo, a da se time ne ugrozi zdravlje
ljudi i ne utječe na smanjenje kvalitete tla i podzemnih voda.

Pritisak na okoliš posljedica je i razvitka prerađivačke industrije, osobito onih grana temeljenih na klasičnim tehnologijama, koje su znatno resursno i energetski
intenzivne i zbog razvitka prometa. Potrošnjom primarnih fosilnih (drveni i
kameni ugljen, nafta, zemni plin) i sekundarnih fosilnih goriva (benzin, lož ulje,
koks, gradski plin) i sječom šuma, povećava se koncentracija CO2 u atmosferi,
čime se, pored ostalih posljedica, utječe na povećanje “prirodnog učinka staklenika”.

Ekološka svijest – značajna pretpostavka rješavanja ekoloških problema – djelovanje je korak naprijed

Dok se odnos prema okolišu temeljio na antropocentrizmu, do 60-ih godina 20. stoljeća, ekološka svijest gotovo i nije postojala. Brojni ekološki problemi, koji su kulminirali ekološkom krizom na svršetku 20. stoljeća, potakli su razvitak ekološke svijesti.

U često citiranoj knjizi “The Silent Spring” autorica Rachele Carson upozorila je godine 1962. da je ugrožavanje prirode poprimilo takve razmjere da sve više postaje globalna prijetnja složenim procesima života na Zemlji. Deset godina kasnije, znanstvenik Jay Forrester, s Massachusett Institute of technology , izradio je model linearne eksploatacije svjetskog gospodarskog poretka i svoja istraživanja, kao član Rimskog kluba, objavio u djelu “Granice rasta”, u kojem je upozorio da postojeći gospodarski sustav ugrožava ekološki sustav Zemlje.

Očuvanje okoliša zahtijeva koordiniranu akciju svih uključenih: međunarodnih organizacija, nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti, gospodarstva,
nevladinog sektora i pojedinaca. Ekološka svijest pojedinca je u redu, ali pozitivno djelovanje je još bolje! Razmislite o vlastitom djelovanju na okoliš, postavite si nekoliko pitanja i pokušajte unijeti pozitivne promjene na dnevnoj razini.

Od početka 70-ih godina do danas zaključeni su brojni međunarodni sporazumi
o zaštiti okoliša. Pojam “održivog razvoja”, otkad je istaknut u izvještaju Svjetske
komisije za okoliš UN-a pod nazivom “Naša zajednička budućnost” godine 1987.,
postaje temeljna okosnica nove globalne međunarodne ekološke politike.

Prekretnicom u globalnoj ekološkoj politici smatra se Konferencija UN-a o okolišu koja
je održana u lipnju godine 1992. u Rio de Janeiru. Ključni dokumenti usvojeni na
Konferenciji jesu: Agenda 21, Deklaracija o zaštiti okoliša, Konvencija o klimatskim
promjenama, Konvencija o biološkoj raznolikosti i Globalni dogovor o šumama.

Na toj je Konferenciji usvojena paradigma “održivog razvoja”, naglašavajući da je povezivanje gospodarskog razvitka sa zaštitom okoliša jedini put prema dugotrajnom gospodarskom napretku. “Trend održivog razvoja uključuje ekonomski razvoj, socijalni razvoj, politički razvoj, kulturni razvoj, ekološku dimenziju te novu globalnu etiku”.

Provođenje paradigme održivog razvitka u svakodnevni život složen je i dugotrajan
proces. Jedna je od bitnih pretpostavki pritom podizanje razine ekološke
svijesti, posebno u procesu obrazovanja, u svim njegovim segmentima i osiguravanje
transparentnog sustava informiranja.

Briga za okoliš u Hrvatskoj započinje još 80-ih godina 20.st. i od tada pa sve do danas doneseni su brojni važni zakoni vezani uz zaštitu okoliša, međutim ulazak u EU je značio velik korak za Hrvatsku. Zakonodavstvo je usklađeno s europskimi unaprijeđenošto je donijelo poboljšanje u brojnim propisima i dokumentima, te se određeni pomaci vide u svim sastavnicama okoliša. Sve više poduzeća implementira brigu o okolišu u svoje poslovanje kako bi stvorili preduvjete za uspješno poslovanje i održivi razvoj društva.

Može se zaključiti da unapređivanje i usklađivanje zakona o zaštiti okoliša samo po sebi ne može biti dovoljno da bi se ostvarili željeni rezultati. Poticanje ekološke svijesti i brige za zaštitu okoliša trebalo bi provoditi na svim društvenim razinama. Još uvijek postoji slaba edukacija stanovništvai gospodarskih subjekataili puka nezainteresiranost o tome kolika je njihova uloga u degradaciji okoliša i do kojih posljedica ona može dovesti, a cilj ovog rada je upravo stvoriti predodžbu o objektivnim posljedicama i potaknuti na racionalno ponašanjesvakog pojedinca. Isključivo koordiniranim djelovanjem svih dionika u provođenju zaštite okoliša moguće je ostvariti postavljeneciljeve za što je potrebno punovremena i strpljenja.

A great bowerbird male displaying with a pink paperclip.