Kako dolazi do postupka globalizacije tako i svijet postaje jedno maleno selo. Razmjena informacija i roba je uzela maha više nego ikada, što u našem slučaju ne mora značiti ništa loše. Nove biljne vrste postaju dostupnije ali predstavljaju jednu vrstu straha, straha od neuspjelog uzgoja, a mi vam donosimo prvi članak o egzotama koje možete uspješno uzgojiti u svom vrtu.
Putem interneta vrlo lako razmjenjujemo informacije o biljkama koje podnose naše oštrije zime i topla a ponekad i vruća ljeta, baš kakvo je i sada pred nama, no međutim malen je broj onih koji će odobriti vaš pokušaj eksperimentiranja. U ovom kratkom pregledu donosimo vam popis samo malog dijela ali jako zanimljivog, biljaka koje uspjevaju u našem kontinentalnom kraju.
1. Paw-paw (Asimina triloba)
Ova voćka najviše teksturom a nešto manje oblikom podsjeća na bananu kakvu mi poznajemo pa ju često možemo pronaći i pod imenom indijanska banana. Okusom je tropski, sladak i vrlo ugodan, sličan mješavini manga, banane i papaye.
Porijeklom je iz sjeverne amerike no sve više je stanovnik našeg kraja. Osim egzotičnog okusa, plod je i izrazito zdrav jer sadrži niz minerala i mikronutrijenata koji su potrebni za zdravlje našeg organizma a također je i izvrstan antioksidans.
Plodovi dozrijevaju krajem kolovoza i u rujnu i mogu se odmah konzumirati.
Također, moguća je izrada džemova i rakije.
Podnosi do minus 20 stupnjeva, tako da nema bojazni od smrzavanja.
2. Žižula (Ziziphus zizyphus)
Žižula, poznata kao i kineska datulja, čičindra… kod nas je čest gost na mediteranu no uspješno se može uzgajati i na kontinentu. Okusom je najbliža datulji, te se od nje također mogu raditi razni pekmezi i rakije na bazi loze.
Raste kao grmolika biljka i može doseći do 9 metara visine. Postoji mnogo sorata no najpoznatije su Ling i Lang.
Što se tiče nutritivne vrijednosti bogata je vitaminom C, a plodovi su izrazito pogodni za liječenje želučanih i probavnih tegoba. Od osušenog lišća se mogu raditi čajevi.
Jako dobro podnosi sušu a što se tiče niskih temperatura može podnesti i do minus 30 stupnjeva.
3. Sibirski limun (Poncirus trifoliata)
Sibirski limun ili trolisna naranča je grmolika biljka koja može narasti do 5 metara visine i spada u porodicu citrusa. Cvate u travnju a plodovi su veličine 4 cm i dozrijevaju u sredini listopada kada iz zelene boje prelaze u žutu.
Najrasprostranjenija je u Aziji no često se koristi kao podloga za uzgoj naranče i mandarine. Izuzetno je bogat vitaminom C te je poprilično gorak, no preradom u pekmez postaje blag i nepcu ugodna okusa.
Isto tako, plodovi su puni pektina pa kod izrade marmelada daje prirodni želatin.
Bez problema podnosi visoke minuse no za vrijeme sušnog razdoblja poželjno je zalijevanje.
4. Badem (Prunus dulcis)
Badem, bajam, mendula… svi znamo za njih, no malo ljudi zna da postoje sorte kasnijeg cvata te se mogu vrlo uspješno uzgajati u kontinentalnoj Hrvatskoj.
Raste kao grm ili stablo a najpoznatije sorte su tuono i supernova.
Čak štoviše, postoje čitavi nasadi badema u područjima naše klime.
Osim što ima prekrasan cvat, plod je prepun probiotika, vitamina B 17 te konzumacija 100 grama badema dnevno zadovoljava 49% potrebe za vlaknima.
Spada u porodicu koštunjičavog voća te ga je moguće cijepiti na breskve i šljive, što mu daje veću šansu za širenje u našim krajevima.
Jeste li već potražili svoju novu omiljenu voćku? 🙂
1/3 nastavak slijedi…