Božić je sve bliže. Putujemo kroz vrijeme došašća i svi nešto iščekujemo i očekujemo….ili drugi očekuju od nas. Često se do nas mladih puno toga očekuje.
U obitelji, u školi, na fakultetu ili poslu, u zajednici. Velika očekivanja veliki su teret, često puta je tako. Nije lako stvoriti ravnotežu u svijetu u kome živimo i udovoljiti svima.
Uzrečica kaže da na mladima svijet ostaje. Mladi su ti u koje se polažu najveće nade i za koje se vjeruje da će uspjeti. U nama se krije velika snaga, ali je nije uvijek lako pokrenuti. Toliko puta nije jednostavno ispuniti očekivanja i kad to ne uspijemo javlja se onaj duboki osjećaj krivnje, nezadovoljstva zbog neuspjeha, osjećaj poraza.
Putujemo kroz došašće želeći postati bolji, uspješniji. Pritom se često borimo sami sa sobom. Trudimo se pomoći, biti podrška ljudima oko nas. Neki to prepoznaju, a drugi nas svojim riječima „poklope“ i učine da se ne osjećamo dobro. No to je život.
Trudimo se ispuniti očekivanja, a istovremeno i mi iščekujemo. Čekamo neko bolje vrijeme, nekoga da u nama prepozna sve dobro, da razumije naše tuge, brige, nesavršenosti, radosti, da shvati našu mladost.
Trudimo se sjati tu gdje se nalazimo. Trudimo se biti prepoznatljivi znakovi dobrote. Pokazatelji jednog boljeg svijeta u kome želimo živjeti. Želimo sjati baš poput one blistave zvijezde koja je vodila kraljeve prema tek rođenom Božiću.
Tako bi lijepo bilo biti nečija zvijezda, nekoga voditi da ne zaluta u tami svih poroka koji današnji svijet nudi mladome čovjeku. Nisu potrebne velike stvari, ponekad nije potrebno ništa materijalno. Zagrljaj prijatelja, oslonac ili pružena ruka u trenutku kad prijeti pad mogu pomoći više negoli sav novac svijeta.
Božić koji će se roditi upravo to od nas očekuje. Vjerujem kako smo mi mladi poput svijeće koju palimo ove nedjelje. Gorimo ogromnom jačinom žudeći za time da drugima budemo svjetlo.
Neka nas u tome vodi onaj maleni osmijeh, neizrečeno hvala, radost u očima ljudi oko nas …… jer upravo mi, kao i ova adventska svijeća, gorimo najvećom svjetlošću – ljubavlju i ljudskošću…
(Mia, 17 godina)
