Dječak je izašao iz svoje sobe s papirom u ruci. Potražio je oca u želji da mu pročita pjesmu koju je trebao napisati za zadaću. Otac odbije poslušati pjesmu opravdavajući se umorom i nedostatkom vremena. Legne na krevet i zaspi.
Nakon nekog vremena, dječak opet potraži oca s papirom u ruci. I ovoga puta otac se ispriča. Morao je ići u kupovinu alata i imao je nekog posla u gradu.
Dječak odluči potražiti majku. Glačala je rublje i vodila važan telefonski razgovor sa svojom šeficom, a kasnije je morala na probu zbora u kome je pjevala. Obećala je dječaku kako će pjesmu poslušati kad se vrati s probe.
Dječak ode natrag u svoju sobu sa suzama u očima. Zaspao je prije nego što su se roditelji vratili kući.
Ubrzo je u dječakovoj školi bila svečanost tijekom koje je baš on recitirao pjesmu koju je napisao i za koju je osvojio nagradu. Kroz pjesmu je dječak iskazivao zahvalnost prema roditeljima za ljubav i pažnju koju pružaju svome djetetu.
Nakon dječakova nastupa salom se prolomio gromoglasan pljesak. Dječakovi roditelji sjedili su u publici i ponosno rekli čovjeku do sebe: „To je naš sin!“
Jesu li naučili nešto od svoga djeteta i iz cijele ove situacije? Nadamo se da jesu!
Foto: Pixabay
