Što je digitalna pristupačnost?
Digitalna pristupačnost je uključiva praksa koja osigurava da i osobe s invaliditetom nemaju nikakvih prepreka u interakciji ili pristupu digitalnom sadržaju. Digitalne informacije i usluge su pristupačne kada ih svi ljudi mogu lako opažati i razumjeti, uključujući i osobe koje imaju vizualne, slušne, motoričke ili kognitivne poteškoće.
Tko je donio direktivu (EU) 2016/2102 o pristupačnosti internetskih stranica i mobilnih aplikacija tijela javnog sektora?
S ciljem osiguranja za sve građane jednakog i pod istim uvjetima pristupa sadržajima i uslugama javnog sektora, Europska unija donijela je Direktivu (EU) 2016/2102 o pristupačnosti internetskih stranica i mobilnih aplikacija tijela javnog sektora. Direktivom se obvezuju sve članice Unije na donošenje nacionalnih propisa, kojima bi se uredilo ovo područje. Zbog toga je i u RH pokrenut proces izrade i donošenja Zakona o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora.
Kad je u RH Zakon o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora stupio na snagu?
Zakon o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora objavljen je u „Narodnim novinama“ (broj 17/2019.), a stupit će na snagu dana 23. rujna 2019.
Zakon o pristupačnosti, prema odredbama Direktive, propisuje nužnost uporabe svjetskih standarda prilikom izrade mrežnih stranica, njihovog izgleda, načina navigacije kroz sadržaj, pretraživanje i strukturu.
Kako će primjena standarda utjecati na korisnike usluga?
To konkretno znači da će primjena standarda osigurati izgled i funkcije mrežnih stranica koje će biti prilagođene osobama s invaliditetom i/ili smanjenim sposobnostima na način da su zadovoljena načela: mogućnost opažanja – korisnici moraju moći vidjeti podatke koji se prikazuju (ne mogu biti nevidljivi svim njihovim osjetilima), operativnost – korisnici moraju moći upravljati sučeljem (sučelje ne može zahtijevati interakciju koju korisnik ne može izvršiti), razumljivost – korisnici moraju moći razumjeti informacije, kao i rad korisničkog sučelja (sadržaj ili operacija ne smiju biti izvan njihova razumijevanja) i stabilnost – korisnici moraju moći pristupiti sadržaju uz sav razvoj tehnologije (bez obzira na razvoj tehnologija, sadržaj bi trebao ostati jednako dostupan).
Zašto je bilo potrebno donošenje Zakona o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora?
Na taj način Zakon o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora osigurava ravnopravno uključivanje i aktivnu ulogu u društvu svih osoba bez obzira na vrstu i stupanj njihovog invaliditeta i/ili smanjene sposobnosti zbog godina ili nekog drugog uzroka.
Sve dodatne informacije u vezi Zakona o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora možete dobiti slanjem upita na elektroničku adresu: pristupacnost@rdd.hr.
Zakon o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora dostupan je kao audiozapis ovdje.
9. ožujka 2020. u Zagrebu je održana prva radionica “Digitalna pristupačnost”
U organizaciji Državne škole za javnu upravu u Zagrebu je 9. ožujka 2020. godine održana prva u nizu radionica o digitalnoj pristupačnosti za predstavnike tijela javnog sektora na kojoj su polaznici upoznati s konceptom i važnošću digitalne pristupačnosti, zakonskim obvezama tijela javnog sektora u prilagodbi digitalnog sadržaja osobama s invaliditetom te praktičnim rješenjima u osiguranju digitalne pristupačnosti. Radionicu su zajednički osmislili i proveli predstavnici Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva i Ureda povjerenika za informiranje, uz sudjelovanje Saveza udruga osoba s invaliditetom i Hrvatskog saveza slijepih.
U uvodnom dijelu radionice, polaznici su se kroz predavanje i praktičnu demonstraciju koju su vodili predstavnici udruga osoba s invaliditetom upoznali s preprekama na koje osobe s različitim oblicima invaliditeta nailaze u pristupu digitalnom sadržaju i asistivnih tehnologija kojima se koriste, nakon čega je predstavljen relevantni međunarodni i nacionalni zakonodavni okvir kojim se utvrđuju obveze tijela javnog sektora u odnosu na osiguranje pristupačnosti sadržaja njihovih internetskih stranica. Radionica je nastavljena prezentacijom i objašnjenjem načela digitalne pristupačnosti, kriterija i elemenata digitalne pristupačnosti, načina i sadržaja provedbe početne procjene pristupačnosti, procjeni nerazmjernog opterećenja te izrade izjave o pristupačnost.
U poslijepodnevnom, praktičnom dijelu radionice, polaznici su na primjeru odabranih stranica tijela javnog sektora na pripremljenim obrascima analizirali usklađenost stranica sa zadanim zahtjevima pristupačnosti, nakon čega su u razgovoru predavača i polaznika raspravljeni mogući problemi na koje će u ispunjavanju zakonskih obveza nailaziti tijela javnog sektora a među kojima se ističu iznimna tehnička složenost provedbe početne procjene u odnosu na zadane kriterije pristupačnosti, nedostatak jasnih metodoloških smjernica za provedbu početne procjene te nejasni kriteriji za utvrđivanje nerazmjernog opterećenja. U zaključnom osvrtu, sudionici su se složili kako je za uspješnost osiguranja digitalne pristupačnosti potrebno osigurati uključenost svih relevantnih dionika (developera/programera, administratora i urednika) koji rade u pripremi i objavi digitalnog sadržaja te da bi, u nedostatku jasnih metodoloških smjernica EU za procjenu digitalne pristupačnosti, predloženi obrazac za samoprocjenu pristupačnosti internetskih stranica mogao poslužiti kao koristan alat za provedbu početne procjene usklađenosti sa zahtjevima pristupačnosti.
