Prašuma doslovno prevedeno znači „stara šuma“. Prašumom nazivamo šumski prostor u kome nikada nije bilo ljudskih zahvata, odnosno u kojima se ljudski utjecaj ne opaža. S obzirom na drugačiji način življenja u tim prostorima u prošlim vremenima, često se ne može isključiti takav utjecaj kroz vrijeme, ali su zahvati prije više desetljeća prestali i šume su se dalje razvijale same. Tada govorimo o sekundarnim prašumama.
Prašume su bogate drvetom, ponegdje i rudama, pa je to navelo čovjeka da osvaja teško pristupačne krajeve. Tropske prašume daju velike količine kaučuka, bambusa, banana itd, a na iskrčenim se mjestima uzgaja riža, šećerna trska, kakaovac, pamuk i drugo bilje. U Južnoj Americi, Indiji i Africi teku kroz džungle velike rijeke (Amazona, Ganges, Kongo, Niger). Kako nema drugih prometnih putova, rijeke služe prometu. U prašumama, kukci ljudima nanesu velike boli, a ipak postoje manja rijetka naselja prašumskih ljudi. Danas se kroz džungle probijaju moderne asfaltirane ceste, ali se dosta prometa obavlja zrakoplovima i helikopterima, jer je lakše graditi zračne luke, nego probijati ceste i željezničke pruge. Sve opsežnije iskorištavanje šuma ugrožava opstanak kisika i život na Zemlji. Računa se da zbog sječe svake godine nestane 11 000 000 hektara tropskih prašuma. Osobito je ugrožena džungla u Amazoniji (Južna Amerika) koja je značajna za zemaljski život, jer svakodnevno u atmosferu ispušta goleme količine kisika. Zato je ta džungla nazvana “zelena pluća svijeta”.
Smisao prašuma jest ostaviti dio iskonske šume nedirnutim, upravo zato da bi se znanstvenicima omogućilo proučavanje zakonitosti razvoja šumskih zajednica, a drugima da na ograničenu prostoru vide kako bi izgledala šuma da u njoj nije bilo ljudskoga utjecaja.
Izvor: Agroklub.com, alfaportal.hr
Foto: Pixabay
