Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je zadnja korizmena nedjelja koja je ujedno i uvod u Veliki tjedan. Cvjetnica nas uvodi u misterij Uskrsa, Vazmeni misterij; Krist kroz muku i smrt dolazi do života i pobjede.
Staro ime ove nedjelje datira još iz četvrtoga stoljeća kada su se jeruzalemski kršćani okupljali na Maslinskome brdu, slavili bogoslužje te s granama palme ili masline u ruci ulazili u Jeruzalem, a taj se običaj s vremenom proširio po Europi. U rimskoj liturgiji nosila naziv Dominica de passione Domini odnosno Nedjelja muke Gospodnje. Kasnije se koristi naziv Dominica in palmis tj. Nedjelja cvjetnica. Danas su ta dva naziva spojena u jedan: Dominica in palmis de passione Domini – Nedjelja cvjetnica muke Gospodnje.
Crkva se pritom spominje Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem, ali i muke koja je uslijedila nakon toga. Kada je ulazio u Jeruzalem, narod ga je dočekao mašući s palminim i maslinovim grančicama, uzvikujući pritom „Hosana sinu Davidovu!“. U spomen na taj događaj na Cvjetnicu se danas prije jedne od misa odvija i procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama ili pak i grančicama propupalih grana koje nagovještavaju proljeće.
Običaj je da se nakon mise one nose kući i da se postave na neko vidljivo mjesto, iznad vrata u kućama ili da se zataknu za križ, a dio se nosio i u staju ili polja.
U gotovo svim krajevima Hrvatske je običaj da se u jutro Cvjetne nedjelje u posudu stavi voda s proljetnim cvijećem nabranim u polju ili ispred kuće te se njome umije lice.
