Značajno je, da se i Božić pretežito svetkuje po tradiciji intimnije, strogo unutar same obitelji. Ipak ima krajeva, gdje se nastoji gostiti u krugu šire rodbine. Ima ipak jedna osoba koja i na selu bude (bar donekle) obvezni gost na Božić, ako i nije član uže ni šire rodbine – osoba, koje u božićnim tradicijama kod građanstva nema, a za selo vrlo značajno svuda, osim nekih krajeva. To je položenik, polaznik, položajnik, poležaj, gost – kako se različitim nazivima označuje čovjek, koji dolazi redovno rano ujutro na sam Božić i to kao prvi posjetnik.
Red je, a u najmanju ruku poželjno, da taj bude muškarac. Ako kao prvo naiđe žensko, donosi to kući zlo, sluti nedaću-kako se vjeruje, ili samo kaže u narodu. S tim u vezi u mnogim je krajevima običaj, da polaznik, položaj biva koji bliži znanac ili rođak kuće, i da se već unaprijed dogovori s ukućanima, da će baš on doći, i tim predusresti nepoželjnu polazniku, premda drugdje biva to baš prvi, na tko naišao.
Polaznik je obavezan da izvrši neke čine, koji imaju svoje osobito značenje za blagostanje i obilje kuće, i stoga se i on i domaćica, koja tu ima ponajviše važnu ulogu, trse da ih što bolje izvrše po tradiciji, kakva je u kojem kraju.
Po dolasku u kuću redovno mu je prvo, da negdje čvrsto sjedne i ostane sjedeći mirno – s tim, da će tako i kokoši dobro sjediti na nasadu. Dalje polaznika domaćica redovno posipa žitom – zbog obilja u kako bi iduća godina bila rodna i plodna, a on će razgrnuti vatru u ognjištu ili udarati čime po gorućem badnjaku, da što više iskara vrca – pri čemu kazuje propisanu čestitku.
Red je na kraju da polaznik bude i pogošćen – no i pri tome se mora valjano držati, jesti i piti mnogo. A na kraju ga ukućani obdare, nagrade prigodnim darovima, kako gdje – kobasicama, kolačima, kudeljom i dr.
Foto.HRT
