Vrijeme adventa ili došašća za Posavce ima posebno značenje. Došašće počinje krajem studenog ili početkom prosinca.
Među prvima je u došašću je djeci najdraži blagdan, Nikolinje ili blagdan svetog Nikole biskupa-zaštitnika male djece, mornara, putnika. Čiste se cipelice i čizmice i s radošću iščekuje noć uoči Nikolina dana.
Nakon toga dolazi blagdan svete Lucije-zaštitnice očiju i vida.
Na Lucijin dan gazdarica kuće ranom zorom sije pšenicu u teglice i posudice koje će tijekom blagdana krasiti božićni posavski stol.
Posavski običaj nalaže da se do Badnjaka sve posuđene stvari vrate vlasnicima, ali i da se ono što je posuđeno donese kući.
Sva novčana dugovanja moraju se podmiriti do Badnjaka.
Dan prije Badnjaka kolje se i priprema odojak koji se peče na badnji dan, a jede se tek po povratku s polnoćke.
Na Badnjak Posavci uglavnom poste i prave grah na kiselo ili peku bundevu koju taj dan pojedu. Kuha se i krumpir u ljusci koji se jede bez ikakve masnoće, samo posoljen.
Do Badnjaka se pripreme drva za u kuću, napravi se i „triješće“ za potpalu vatre u kući.
Dan prije Badnjaka ide se posjeći i donijeti božićno drvce. Obzirom da su Posavci bili skromni i racionalni, nije se sjeklo cijelo drvce, sjekla se bogatija grana koja se donosila u kuću, u sobu u kojoj su najviše boravili i ukrašavala.
Badnja večer
Na Badnjak, kad padne mrak, unosi se Božić. Prije toga kuća se uređivala, a postelja ukrašavala najljepšim posavskim vezom.
Gazda kuće i jedno muško dijete to obično rade.
Gazda u plahtu natrpa puno slame i sveže plahtu u „zavežljaj“. Dijete nosi lampaš ili svijeću pred gazdom i osvjetljava put.
U kući ih, u mraku čekaju ostali članovi obitelji.
Po ulasku i starom hrvatskom i posavskom pozdravu „Hvaljen Isus i Marija“ gazda počinje molitvu Očenaša i Zdravo Marije, ukućani pokleknu i mole.
Prvi ustaje gazda, pali svijeću koja je pripremljena na stolu. Tada ustaju svi, a gazdarica kuće pali svjetlo u cijeloj kući, vadi najljepši stolnjak i „prostire“ stol.
Prije toga, na plohi stola složi znak križa od slame. Tada na stolnjak stavi sve što treba biti na blagdanskom stolu: stajaće raspelo, pšenica posijana u posudicu, božićni kruščić koji je bogato ukrašen, a naziva se „letnica“, posudica s medom i glavica bijelog luka (češnjaka), manja zdjela u kojoj se nalazi zrnje pšenice, kukuruza, ječma, graha, bundevine koštice te sjeme lana i zobi.
U sredini te zdjele umetnuta je svijeća. Na stolu je još bočica s rakijom i pehar vina te crvena jabuka, tzv. „božićnica“.
Prije posne večere obitelj je oko stola. Običaj je nekada bio da gazda sjedi na čelu stola. Njemu zdesna sjede sinovi, a slijeva zetovi, ako ih ima te svi ostali.
Dok djeca kite božićnu granu orasima, šarenim šećernim bombonima i crvenim jabukama, muški izvlače slamke slame „na neviđeno“. Kako su vjerovali, onaj tko izvuče najkraću slamku, prvi će umrijeti.
Žene su također vukle slamke. Ona koja izvuče najdulju slamku na proljeće će sijati lani konoplju jer se vjerovalo da joj taj posao ide od ruke i da će imati dugačko predivo.
Slijedi večera, a poslije večere pjevaju se božićne pjesme i moli se te se lagano priprema za polazak u crkvu, na polnoćku. U crkvu se o Božiću nosilo novo ruho, nikad prije viđene narodne nošnje. Boja zastora i ostalih dijelova nošnje ovisila je o dobi osobe koja ju nosi.
Po povratku s mise, slijedi obiteljsko blagovanje.
Izvor: Š. I.
