Bilbao efekt

Često se u zadnje vrijeme spominje Bilbao efekt. Koliko su ljudi upoznati sa tim pojmom?

Da je nakon izgradnje muzeja suvremene umjetnosti gradu Bilbau krenulo bolje i da se grad nakon toga počeo ubrzano razvijati tek je pojednostavljena istina. Američki urbani sociolog Joel Kotkin kad govori o gradu spominje da je svaki grad imao svoj nastanak, svoje zlatno doba, svoje stagniranje ili čak propadanje i da je to uvijek ovisilo o balansu između tri komponente. Svaki grad, a to se odnosi i na društvo, državu itd, zasniva se na ekonomskoj, političkoj i duhovnoj komponenti.

Duhovna se komponenta mijenjala; nekad su ju činili pretežito crkva i samostani, danas više škole, sveučilišta i sve ono što podrazumjevamo pod širokim pojmom kulture. Pod politikom se često misli i na organizaciju grada, dakle politika prema van i politika prema unutra, dok se pod ekonomijom mislilo na sve ono čime raspolažemo, gospodarimo i što privređujemo.

Svaki je sustav stabilan kad stoji na tri točke, tri stabilne noge ili tri stupa, nazovite to kako hoćete. Ukoliko su zdrava samo dva stupa sustav je klimav, održava se ako su preostala dva stupa dovoljno jaka, ako imaju jaku i široku bazu ili ako su dobro „urasla u tlo“. Ako sustav stoji samo na jednoj nozi bilo da je riječ o duhovnoj, ekonomskoj ili političkoj komponenti, poprilično je klimav.
.

.

Vratimo se gradu Bilbau. Biti Bask u Španjolskoj nije uvijek veselo. Bilbao kao glavni grad Baskije često je bio u nezgodnom političkom položaju.

Kakva im je bila ekonomija?

Privreda grada se uglavnom zasnivala na brodogradilištu, a tih je godina brodogradilište propadalo. Baski su imali petlju i hrabrosti odigrati na jedinu kartu koja im je tog trenutka preostala, a to je karta duhovnosti, odnosno u ovom slučaju kulture. Gradnja muzeja Guggenheim, koja je bila povjerena američkom arhitektu Franku Gehryju, pokazala se kao iznenađujući zgoditak. Izgradnja je koštala 89 milijuna $, a otvorio ju kralj Juan Carlos I. 18. listopada 1997. godine. U prvih 12 mjeseci nakon otvaranja, 160 milijuna američkih dolara je dodano u proračun pokrajine Baskije. Danas se takav učinak arhitekture na ekonomiju i kulturno oživljavanje naziva „Bilbao efekt“

Turizam baziran na kulturi procvao je i postao poluga za daljnji razvoj

Novoizgrađeni muzej je bio atraktivan, zavodljiv, interesantan. Zgužvana forma od titanijskog lima bljesnula je u staroj luci, vizure su bile prekrasne, fotogenične, mjesto za pamćenje. Rijeke ljubitelja umjetnosti hrlile su u Bilbao. Atrakciju je trebalo vidjeti, osjetiti, trebalo je doći. Bilbao je širio svoje kapacitete, prvo sramežljivo, a zatim sve više i više. Od malih pansiona do većih hotela, od malih gostionica do većih restorana. Od malih suvenirnica do ozbiljnih galerija. Turizam baziran na kulturi procvao je i postao poluga za daljnji razvoj.

Kjell A. Nordström i Jonas Ridderstråle, dvojica gurua nove ekonomije, u svojoj knjizi Funky Business spominju kako je Darwin pred kraj života želio revidirati svoju teoriju opstanka. Ako opstaju samo najjači čemu onda paunu perje. Ono mu može samo smetati u borbi. Ali očito nije sve u borbi, nešto je i u seksu, odnosno zavodljivosti. Bilbao efekt je ujedno i efekt pauna. Zavodljivi projekti donose novac i, prema Darwinu, opstanak.

Druga dvojica švedskih autora Jan Soderqvist i Alexander Bard, u knjizi Netokracija, opisujući promjenu društvene paradigme i prelazak iz kasnog kapitalističkog društva, odnosno društva proizvoda, u društvo znanja, opisuju kako ćemo prepoznati trenutak promjene. Jednostavno, kapital više neće plesati s kapitalom, kapital će plesati s talentom. Svijet se mijenja. Kapital plešući s kapitalom ostat će isti ili manji, umorit će se, a ako bude plesao s talentom rodit će i novi kapital, ali prije svega nova vrijednost u kulturi i životu.

Što je od svega navedenog grad Bilbao prepoznao? Očito puno toga.

Američki arhitekt Frank Gehry obavio je sjajan posao, muzej je postao ikona grada, prepoznatljiv poput opere u Sydneyu, a od grada Bilbaoa, odnosno gradskih vlasti dobio je nužnih ”3P” za izuzetne projekte; prepoznavanje, povjerenje i podršku.

Puno je gradova uz pomoć Bilbaoa pronašlo vlastiti efekt

Muzejom koji je u datom trenutku privukao veliku količinu ljudi, a samim time i kapital, ubrzao je investicijske cikluse, a i projekti koji su slijedili bili su pomno isplanirani i atraktivni, bili su zavodljivi i poželjni. Grad je stvorio svoj novi identitet, to više nije bio oronuli, pesimistični grad. Novi ljudi donosili su nove ideje. Sinergija tih ideja dovodila je do novih projekata. Kolo se pokrenulo. Kvaliteta života je porasla. Bilbao više nije bio mjesto koje se napušta, već suprotno. Puno je gradova uz pomoć Bilbaoa pronašlo vlastiti efekt.

I na kraju; Bilbao efekt znači da nije vrijeme za mediokritet.

Ivica Plavec

Guggenheim muzej u Bilbau

Muzej Guggenheim u Bilbau (katalonski: Guggenheim Bilbao Museoa, španjolski: Museo Guggenheim Bilbao) je muzej moderne i suvremene umjetnosti koji je projektirao kanadsko-američki arhitekt Frank Gehry, a izgradila tvrtka Ferrovial. Ovaj je muzej jedan od mnogih muzeja koji pripadaju Zakladi Guggenheim. Izgrađen je uz rijeku Nervión, koja prolazi kroz baskijski grad Bilbao i ulijeva se u Atlantik. Nalazi se preko puta luke s kojom je spojen mostom i okružen je sa svih strana vodenim vrtom.

Zgrada muzeja Guggenheim u Bilbau se smatra za jednu od najvažnijih građevina postmoderne arhitekture jer se drži za prijelomno zdanje na kojemu su se akademici, kritika i opća publika usuglasili odobravanjem.

Kiparski oblikovan krov, kao i cijeli muzej, ima plašt od izuzetno skupocjenog i za arhitekturu neobičnog materijala, titanija. Zbog titanijskog plašta, boja muzeja se mijenja ovisno o dobu dana i količini sunčeve svjetlosti; najčešće su to srebrna, zlatna i plava. Krivocrtne mase su kontrastne ortodoksnom dekonstruktivizmu koji ističe ravne plohe i oštre kutove. Ekscentrični oblici i glatke nepravilne krivulje, dizajnirane da „hvataju svjetlost”, su zaslužne su za nadimak koji je dobio muzej, „Metalni cvijet“. Legendarni arhitekt Phillip Johnson ju je nazvao „najvećom zgradom našeg vremena“.

Unutrašnjost je jednako, ako ne i više, spektakularna. Vjerojatno najsenzacionalnija prostorija je veliki ulazni atrij iz kojega se može vidjeti zaljev i okolna brda Baskije. Mreža uskih mostova je spojena s dizalom, dok atrij sadrži spiralne stupove iza kojih se otvara niz staklenih zidova i krovnih prozora. Unutra je deset konvencionalnih, pravocrtnih izložbenih prostorija koje sadrže najveća djela moderne umjetnosti, i devet ogromnih, neobično oblikovanih, galerija u kojima su smješteni suvremeni radovi. Najveća galerija ima promjer 30 x 130 m. Površinom od 24.000 m², od kojih je 11.000 m² izložbenog prostora, Guggenheim u Bilbau je po otvaranju imao više izložbenog prostora od tri ostale Guggenheim kolekcije u New Yorku i Veneciji.

Gehry je prvo zamislio oblik muzeja, kao i sa svim dotadašnjim radovima, pomoću ručno nacrtane skice. No, razvoj tehnologije je ono što je omogućilo izgradnju tako velebnog muzeja. Da nije koristio računalni 3D program CATIA (oblikovanje potpomognuto računalom tvrtke „Dessault Systems“, izvorno namijenjen digitalnom dizajniranju i preciznom projektiranju dijelova za francusku zrakoplovnu industriju), izgradnja bi bila nedopustivo skupa, i njegov dizajn ne bi vidio svjetlo dana.