Znam mladića koji je bio bogat, ali je unatoč svem bogatstvu bio vrlo nesretan. Imao je potrebu razgovarati, dugo je tražio odgovore na kojekakva životna pitanja. Posjećivao je i psihijatra jedno vrijeme, ali se nije osjećao bolje.
„Zdrav sam i bogat, imam sve što želim, ali u dubini duše se osjećam jako nesretnim. Pročitao sam mnogo psiholoških knjiga, satima sam sjedio na internetu tražeći odgovor za svoju nesreću. Ništa mi nije pomoglo. Dajte se Vi pomolite za mene da to zlo otiđe od mene.“ – zamolio je napokon i svećenika, iako nije bio uvjeren da će mu on pomoći. Bio mu je zadnja opcija. No, kako se dugo borio s osjećajem nesreće i nezadovoljstva, odlučio je zamoliti i duhovnu pomoć.
Mudar i iskusan čovjek, svećenik, tada mu je rekao:
„Probaj si zamisliti da je svaka od stvari oko tebe ogledalo! Koga vidiš u tom mnoštvu ogledala?“
„Sebe“ – zaključio je mladić nakon kraćeg razmišljanja. U svakom je ogledalu vidio sebe. Uvijek i jedino sebe.
I kao da se odjednom rastvorila zavjesa koja mu je dugo vremena bila pred očima. Shvatio je bit svoga problema. U svemu je do sada vidio samo sebe, gledao samo svoju dobit i brinuo isključivo o svojim osjećajima.
„Srce takvog čovjeka ne može biti sretno. Srce teži za nečim višim! Čovjek nije stvoren za sebe, nego za druge. Kad uspiješ usrećiti druge, moći ćeš i ti biti sretan.“
Foto: Free Art
