Na našem portalu ugostili smo tihog i samozatajnog “dečka iz predgrađa”, sjajnog sportaša i izuzetno dragog mladića, Ivana Matlekovića.
Sisak krije uspješnu i nenametljivu mladost. Sjajni su to mladi ljudi o čijim se uspjesima zasigurno ne progovara dovoljno. Koji je razlog tome, ne znamo točno!
Kako bismo prekuinuli šutnju, porazgovorali smo s Ivanom, mladim i uspješnim košarkašem. Pročitajte što nam je rekao.

 

Ivane, možeš li se za početak predstaviti našim čitateljima?

Pozdrav svim čitateljima,ja sam Ivan Matleković, imam 17 godina,rođen sam u Sisku. Igram košarku u zagrebačkom klubu KK Cedevita, četvrti sam razred STŠ Fausta Vrančića.

Ivan i košarka. Kada je započela ta priča, kako je uopće došlo do toga da se počneš baviti košarkom?

Počeo sam trenirati košarku 2017. godine tako što nogomet više nisam htio trenirati, a bio sam dosta visok.

Predstavi nam svoj put košarkaša. Tko je uočio tvoj dar za ovaj sport? Gdje si najprije igrao košarku?

Trenirao sam nogomet u svome rodnom Topolovcu i pošto sam bio dosta visok, mama mi je predložila da otiđem do košarkaškog kluba u Sisak i probam trenirati košarku jer se u nogometu nisam pronašao. Kada sam došao na prvi trening, nisam znao šutnuti loptu,a  već nakon prvih tjedan dana treniranja  sam rekao: „To je to,ja se želim ovim baviti!“  Nastavio sam trenirati u KK Sisak. Vrlo brzo uslijedio je poziv u klub na probne treninge u KK Cedevitu, ja sam bio u totalnom šoku jer iskreno da Vam kažem, nisam bio nešto pre sjajan tada. Otišao sam na par treninga u Cedevitu. Oni su mi rekli da su zainteresirani za mene i ja sam trenirao tri do četiri puta tjedno u Cedeviti.
Putovao sam iz Siska na večernje treninge i to je bilo dosta naporno, ali sav trud se isplatio. Ljeto kada sam upisivao prvi razred srednje škole potpisao sam ugovor s Cedevitom i tako je moja ozbiljnija karijera krenula rasti.

Danas si uspješan mladi košarkaš. Predstavi svoja košarkaška postignuća našim čitateljima!

Moj najveći uspjeh u košarkaškoj karijeri je osvajanje Hrvatskog juniorskog prvenstva s KK Cedevitom junior. Ovo ljeto proveo sam na pripremama sa Hrvatskom reprezentacijom i nastupom na Europskom prvenstvu u Turskoj i s KK Cedevitom Olimpijom sam sudjelovao na euroligaškim turnirima u Beogradu i Ljubljani.

Sport kojim se baviš, čuli smo, donosi i putovanja u druge zemlje. Imaš li vremena, uz treninge i utakmice upoznati gradove zemalja u kojima boraviš? Opiši nam malo ta putovanja i ono što, osim igranja košarke tamo vidiš i doživiš.

Da istina je, ta putovanja nisu ni blizu nekog odmora, niti izgledaju kao neki izlet. Što se tiče gradova doista malo se obiđe jer sam većinu vremena zauzet, ali uvijek se nađe vremena za upoznati se s tim gradom. Najljepše iskustvo sam stekao u Izmiru.
Tamo sam najviše uživao u Europskom prvenstvu, druženju s igračima iz cijele Europe.
Osim toga, Izmir je jako veliki lučki grad. On ima 3,2 miliona stanovnika i to su sasvim  drugačiji ljudi od nas u Hrvatskoj,drugačije sukulture i običaja. Jako su ljubazni. Ipak, sav sjaj starih i novih građevina,malo je zasjenila nečistoća po ulicama.

Kako usklađuješ košarku i svoje školovanje, je li teško posložiti sve to? Tko ti je najveća podrška?

Tu moraš biti doista jako organiziran i sve stvari u danu posložiti  da bi mogao normalno funkcionirati. Najveća podrška mi je obitelj.

Za kraj, reci nam gdje se vidiš u budućnosti? Kakve su tvoje želje i planovi?

Za sad je plan košarkaški sazrijeti u Hrvatskoj, a nakon toga zaigrati u nekom stranom klubu. Najveća želja mi je igrati Euroligu.A  san je, naravno NBA.

Ivanu želimo da uspije i da mu se ostvare sve želje! Zaslužuje to!