Na današnji dan, 16. rujna 1991. godine poginuo je Marijan Celjak, heroj Domovinskog rata.
Iskren, pošten i hrabar čovjek te pravi prijatelj, uživao je veliko poštovanje i povjerenje svojih suboraca i svih koji su ga poznavali.
U slobodu koju danas živimo ugradio je samoga sebe, darujući Domovini najviše što se može – vlastiti mladi život!
Nikad zaboravljen, vječno živi u srcima svojih najmilijih te svih kojima je Hrvatska duboko u srcu!
TKO JE MARIJAN CELJAK?
Rođen 1957. godine, a u obranu svoga grada stao je kao mlad čovjek od 33 godine, suprug i otac troje djece, djelatnik sisačke Termoelektrane.
Uvidjevši kako Hrvatsku čekaju teški dani u borbi za samostalnost, već 1990. počinje razrađivati ideju nenaoružanih postrojbi Hrvatskih odreda narodne zaštite, koji su bili začeci borbenih grupa, a kasnije i baza za osnivanje sisačkog 57. samostalnog bataljuna u lipnju 1991. godine, prve dragovoljačke postrojbe osnovane u Republici Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata. Zapovjednikom 57. SAMB-a na nagovor Marijana Celjaka, postaje Antun Bobetko, dok Celjak postaje njegov zamjenik.
Jačanjem agresije na Hrvatsku pa tako i na naš zavičaj, veliku prijetnju predstavljale su vojarne i objekti JNA koji su bili smješteni na sisačkom području, posebice sisačka “Barutana” iz koje je kontroliran putnički i teretni željeznički promet, cestovna komunikacija prema sisačkom industrijskom bazenu u kojem su bile smještene vitalne industrije Rafinerija nafte, Željezara i Termoelektrana.
Prvih dana rujna 1991. godine započinju pregovori sa zapovjednikom vojarne oko predaje “Barutane”. Nakon 2 dana pregovora zapovjednik “Barutane” predaje objekte i sredstva u njima Hrvatskoj vojsci. “Barutana” je osvojena bez ijednog ispaljenog metka i bez ijednog izgubljenog života 3. rujna 1991. godine i time upisana u hrvatsku povijest kao prva JNA vojarna u koju su ušle hrvatske postrojbe i u kojoj se zavijorila hrvatska zastava.
Nakon što su zapovjednici i vojnici vojarne predali “Barutanu” Hrvatskoj vojsci, Celjak im je jamčio slobodan odlazak. Kako bi to i dokazao, ponudio im je da biraju kamo žele biti prebačeni. Nakon što su odabrali Petrinju, osobno je sjeo s njima u autobus i otpratio ih do njihovog odredišta. Prema svjedočenju jednog od sudionika sastanka, nakon mirne predaje “Barutane” Marijan Celjak je bio pozvan na sastanak u tadašnji Krizni štab. Uručena mu je pisana zapovijed tadašnjeg ministra obrane za povratak sredstava i objekata osvojene vojarne vojsci JNA, no Celjaku je to bilo neprihvatljivo te je nalog odbio, znajući kakvu prijetnju predstavljaju vojarne “Barutana”, “Žažina” i “Šašna Greda” kojima je Sisak bio okružen.
Nedugo nakon oslobođenja “Barutane” počele su blokade JNA vojarni diljem Hrvatske u kojima su bila sredstva za naoružavanje hrvatskih vojnika, a promijenjen je i ministar obrane. Desetak dana nakon oslobođenja “Barutane” Celjak je bio nakratko zarobljen prilikom pregovora o mirnoj predaji vojarne u Žažini kraj Siska, no unatoč tome nije gubio vjeru u pregovore.
Par dana kasnije u selu Šašna Greda kraj Siska ponovno je pokušao predaju riješiti mirnim putem zbog saznanja kako se u bazi nalaze žene i djeca smještenih vojnika. Marijan Celjak ubijen je kao vođa pregovaračkog tima za vrijeme pregovora oko mirne predaje radarske baze Šašna Greda, 16. rujna 1991. godine.
U spomen na poginulog heroja Marijana Celjaka, jedna ulica u našem gradu nosi njegovo ime, a dodjeljuje se i priznanje Grada Siska nazvano prema Marijanu Celjaku te se organiziraju manifestacije u sjećanje na njega.
