Sisak je definitivno grad mladih i talentiranih ljudi. Sigurno je tako, no ponekad ih je malo teže otkriti jer su samozatajni, puno rade na sebi kako bi bili što uspješniji članovi zajednice, uče, trude se i dokazuju. Malo je vremena za vlastitu promidžbu, a i osobnost im je takva da su izuzetno skromni.
Ipak, uspijemo doći do nekih od njih. Danas je gost portala jedan od takvih mladih ljudi koji su na ponos svome gradu. Leon Milinović – mlad, kreativan i samozatajan. Što znače ovi pridjevi kojima smo ga opisali, reći će on sam.
Leone, za početak se predstavi našim čitateljima. Tko je zapravo Leon Milinović?
Ja sam student Fakulteta strojarstva i brodogradnje na sveučilištu u Zagrebu, imam 19 godina i živim u Budaševu pored Siska. U slobodno vrijeme sam većinom s prijateljima u gradu ili u garaži nešto pokušavam napraviti. Od hobija volim 3D modelirati i crtati te se voziti na biciklu i motoru.
Ovih dana smo vidjeli tvoj uradak koji „niče“ na benzinskoj postaji na Zagrebačkoj ulici u našem gradu. O čemu se zapravo radi?
To je projekt koji sam radio u srednjoj školi koji mi je ujedno bio i završni rad. Radi se o projektu između INE i Tehničke škole Sisak. Zadatak je bio osmisliti i konstruirati solarno drvo. S idejom i dizajnom mi je pomogao prof. Stevče Arsoski, s konstrukcijskim problemima prof. Valentin Krešić, koji mi je ujedno bio razrednik i mentor prilikom izrade završnog rada i prof. Dario Vuić koji je komunikator između projektanta, investitora i nadzornih inženjera. Cilj je bio konstruirati drvo koje bi imalo solarne panele na mjestu lišća, klupu u podnožju debla za sjest i „sakriti“ baterijski modul tako da se mogu puniti i mobiteli kada se sjedne na klupu.
Od polaska u školu, bio si izvrstan učenik, kako osnovnoškolac, tako i srednjoškolac. Znamo da solarno stablo nije tvoj jedini projekt. Predstavi nam projekte u kojima si sudjelovao kao učenik Tehničke škole u Sisku. Gdje si sve bio i što si radio?
Sudjelovao sam u projektu stručno usavršavanje u inozemstvu, SOELA utrka solarnih automobila i boravak stranih studenata. U sklopu stručne prakse bio sam 3 tjedna u Bologni i radio na raznim strojevima koji se koriste u strojarstvu. Stručna praksa nam je bila plaćena od strane škole, grada i EU fondova. Dobili smo također i džeparac kao i radnu odjeću, obuću i trenirke. Vikendom smo imali plaćene izlete u muzej Ferraria i odlazak u Veneciju. U sklopu projekta SOELA smo konstruirali solarne i električne automobile u školi, te smo ih potom izrađivali u radioni škole. Trenutno su dva solarna i jedan električni automobil. Nakon izrade se izrađuje brošura automobila koja se sastoji od tehničkih specifikacija i dijelova koje smo koristili u kojoj se prezentira automobil sudcima. Zadnji dan je utrka kroz ulice grada gdje svaki automobil vozi zasebno i mjeri mu se vrijeme. U sklopu projekta boravka stranih studenata, dolaze nam studenti s američkih fakulteta i tri dana drže predavanja i radionice na kojima sudjeluju učenici.
Kako povezuješ iskustava koja si stekao sudjelovanjem u projektima tijekom srednjoškolskog obrazovanja sa svojim studijem? U čemu su ti i kako pomogla, što su ti omogućila?
Iako tek završavam prvu godinu predznanje koje imam uvelike mi pomaže. Lakše savladavam gradivo iz predmeta i kako već imam iskustva s tehničkim crtanjem i radom u programima za 3D modeliranje imam više vremena za druge predmete i za pomoć kolegama s faksa sa savladavanjem određenih gradiva.
Danas si student. Kako teku studentski dani, jesi li zadovoljan izabranim studijem?
Za sada sam jako zadovoljan. Studij je težak, ali se za sada snalazim. Jedini problem koji dalje imam je s odabirom smjera za ostatak studija, ali to imam još mjesec dana da zacementiram odluku.
Gdje se vidiš u budućnosti, po završetku studiranja? Želiš li ostati u Sisku? Kakvi su planovi?
Trenutno se samo fokusiram na studiranje i diplomiranje. Planove za poslije diplomiranja nemam, ali bih rado ostao u ovim krajevima jer tu mi je obitelj i bliski prijatelji.
Foto: Leon Milinović, Korzo Sisak
