Svjetski dan glazbe slavi se svake godine 21. lipnja susretima i besplatnim nastupima amaterskih i profesionalnih glazbenika na otvorenim pozornicama i trgovima diljem svijeta.
Ideja o Svjetskom danu glazbe začeta je 1976. godine u Francuskoj. Američki glazbenik Joel Cohen, tada zaposlenik jedne francuske radijske postaje, predložio je cjelonoćnu glazbenu proslavu prvog dana ljetnoga suncostaja. Njegovu je ideju pet godina poslije prihvatio tadašnji francuski ministar kulture Jack Lang, a prva je proslava pod nazivom Fête de la Musique (Festival glazbe) održana 21. lipnja 1982. u Parizu. Od tada do danas glazbeni su se susreti i besplatni nastupi amaterskih i profesionalnih glazbenika povodom Svjetskoga dana glazbe i prvoga dana ljeta počeli organizirati u više od 460 gradova u 110 zemalja na svim kontinentima.
Gost portala je Matej Perković, mladi čovjek koji se pronašao u glazbi i tamo mu jako dobro ide.
Za početak razgovora, predstavi se našim čitateljima. Tko je Matej Perković?
Ja sam Matej Perković. Učenik Srednje škole Viktorovac – medicinskog smjera, učenik glazbene škole Fran Lhotka Sisak, aktivan član te voditelj dječje tamburaške sekcije Folklornog ansambla Etno Siscia.
Kada si osjetio da je glazba ono čime se želiš baviti, kako je započela ta tvoja „glazbena priča“?
Oduvijek sam volio pjevati i lupati ritmove, no tek krajem 2015. sam počeo svirati. Učlanio sam se u tamburašku sekciju KUD-a “Posavina” Budaševo i tamo naučio neke osnove. Prvi instrument mi je bio tambura, točnije brač (basprim). Zatim sam, nakon otprilike godinu dana samouko krenuo učiti violinu da bih kasnije krenuo na privatne satove kako bih usavršavao taj veoma težak instrument kojeg neprestano vježbam. Kako bih maksimalno naučio “glazbu”, prošle godine sam upisao glazbenu školu za smjer klasično pjevanje te trenutno završavam dva razreda u jednoj godini.
Sviraš tamburaške instrumente, primarno basprim, ali sviraš i violinu. Poznaješ sviranje nekih tradicionalnih glazbala. Kako si odabrao baš te instrumente? Koliko je trebalo da se snađeš i naučiš svirati sva ta glazbala?
Prilikom dolaska u KUD nedostajalo je bračista te sam dobio taj instrument. Iako mi sviranje brača ide najbolje, veoma dobro poznajem sviranje ostalih tamburaških instrumenata. Violina mi je oduvijek bila “tiha patnja” i zbog toga sam je krenuo samostalno učiti. Tradicionalne instrumente sam naučio više za potrebe društava u kojima sam bio i u kojem jesam, pa sam tako išao na seminar gdje sam učio gajde i samicu, ali i ostale tradicionalne instrumente. Pošto sam odmah na početku naučio čitanje nota, bilo mi je puno lakše naučiti drugi instrument. Učiti svirati je cjeloživotni proces, svakodnevno višesatno vježbanje koje ne garantira svirku bez greške. Iako ne učim glazbu od malih nogu, uglavnom samouk, smatram da mi ide vrlo dobro jer se trudim i usavršavam koliko god mogu.
U glazbenoj školi sviraš klavir i učiš klasično pjevanje. Kako ide pjevanje, a kako sviranje klavira?
Moja želja za ozbiljnije proučavanje glazbe rezultirala je upisom u glazbenu školu. Iako se i bez nje može, u današnjem svijetu pored znanja potreban je i “papir”. Glavni predmet mi je klasično pjevanje koje je dosta zahtjevno. Klasično pjevanje je stil koji zahtjeva angažiranost cijelog tijela i uma. Ne postoji “vizualni instrument” koji se uči, već taj instrument smo mi sami, naš glas i naša glava. Klavir je dio glazbenog obrazovanja koji svaki školovani glazbenik mora barem poznavati. To je isto meni drag instrument koji rado vježbam te kojeg sam proučavao i prije upisa u glazbenu školu.
Aktivan si član Folklornog ansambla Etno Siscia iz Siska. Mlado ste društvo, ali prepoznato i vrlo uspješno. Reci nam nešto o svojim postignućima unutar Ansambla? Ta su postignuća velika i puno ih je, zar ne? Predstavi nam i svoja ostala postignuća na području glazbe.
Društvo smo koje postoji tek dvije godine. Za to vrijeme imamo brojna postignuća koja se odnose na državne smotre i natjecanja. Svake godine tamburaški orkestar je pobjednik na smotri u Budaševu te kao predstavnik SMŽ ide na državno natjecanje gdje osvajamo prvu ili drugu nagradu. Naravno treba spomenuti nastupe na televiziji u emisijama poput “Lijepom našom” koji nas zbog naše kvalitete uvijek pozovu ukoliko se snima u županiji te gostovanja u “Fio show-u”. Iako nisam natjecateljskog karaktera, svake godine sam s kvalitetnim orkestrima na državnim smotrama gdje smo u samome vrhu.
Srednjoškolac, učenik glazbene škole, član Etno Siscije…. Ima li toga još? Kako uspijevaš uskladiti svoje obveze na toliko područja?
Dobra organizacija i volja. Iako sam po cijele dane u školama i na probama, uvijek ima slobodnog vremena za vježbanje, odmor i druženja.
Kakvi su planovi za daljnji rad? Vidiš li se u svijetu glazbe, pjesme i plesa i u budućnosti?
Usudio bih se reći da me medicinska škola poprilično “koči” što se tiče glazbe pošto dosta vremena provedem u njoj pa ne mogu u glazbi biti baš onoliko koliko želim. Planiram vježbati, učiti, svirati što više i uživati u glazbi.
