Na današnji dan, prije točno 122 godine rođen je Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup i kardinal.
Sin Josipa i Barbare r. Penić rodio se 8. svibnja 1898. u Brezariću pokraj Krašića, pedeset kilometara od Zagreba. Kršten je sljedećeg dana na ime Alojzije Viktor. krepostan život i mučeničku smrt Božji je narod prepoznao i častio već za života, a osobito nakon smrti, unatoč komunističkim zabranama i progonima.
Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine. Iza glavnoga oltara zagrebačke katedrale gdje se nalazi grobnica zagrebačkih nadbiskupa pohranjeni su i zemni ostaci bl. Stepinca.
Donosimo neke zanimljive, a možda maje poznate činjenice iz života blaženog Alojzija Stepinca
Jeste li znali da je blaženom Alojziju drugo ime Viktor?
Prilikom krštenja, župnik je po običaju mjesta dodao ime sveca toga dana. Oba njegova imena kao da su proricala što će postati u životu: neporočan u ćudoređu kao sv. Alojzije Gonzaga i neslomljiv borac za vjeru kao mučenik sv. Viktor.
Krunica u Stepinčevu životu bila je prisutna još od kolijevke
Župnik Huzek svjedoči kako je prilikom obilaska obitelji Stepinac u blaženikovoj kolijevci ugledao rastegnutu krunicu te je u tom trenutku rekao njegovoj majci Barbari: “Kak ne bi Lojzek postal svetac, kad već sada moli krunicu!“.
Blaženi Alojzije nije mogao pravilno izgovoriti ‘r’ do svoje četvrte godine
Svoju govornu manu ispravio je zahvaljujući lugaru koji mu je pod jezik stavio komadić tvrdoga kruha. U svega nekoliko dana takvog vježbanja Stepinac je naučio pravilno govoriti.
Od ranog djetinjstva Stepinac je posebno zavolio vrapce
Od malena ih je rado promatrao te bi ih zatvorio u majčinu košaru za sir, a zatim pustio da po sobi lepršaju. Sam Stepinac, pripovijedajući tu zgodu iz djetinjstva krašićkom župniku rekao je: “Nisam, naravski, onda ni slutio, koliko će mi veselja ta čeljad pripraviti u Lepoglavi.“
Ljubitelj sporta, vojnik i ratni zarobljenik
Bio je veliki ljubitelj sporta, osobito kuglanja i nogometa, a bavio se i rukometom. Nakon skraćenog časničkog tečaja 1917. godine, poslan je na talijansko ratište na kojem se borio tijekom Prvog svjetskog rata. Bio je i zarobljen, u srpnju 1918.
Bavio se i stolarijom
S dr. Franjom Zaunerom radio je stolariju i izradio 30 noćnih ormarića, razne klupe i stolove.
Prva sveta misa
Svoju prvu svetu misu služio je na svetkovinu Svih Svetih u bazilici Santa Maria Maggiore u Rimu, dok je prvu svečanu misu u župnoj crkvi u Krašiću, služio 19. srpnja 1931.. U koncelebraciji je bio i dr. Franjo Šeper, tadašnji đakon koji će naslijediti Stepinca u nadbiskupskoj službi.
Zaslužan je i za osnivanje zagrebačkog Caritasa
Nadbiskup Bauer, na poticaj Stepinca, 25.11.1931., izdao okružnicu o osnivanju karitativnih organizacija po svim župama i osnovao Caritas Zagrebačke nadbiskupije. Za vrijeme svog nadbiskupovanja Stepinac je u najkraćem roku, umjesto osam župa, u samom Zagrebu, osnovao četrnaest župa.
Kamenovanje u Zaprešiću
Jeste li znali da je tijekom otvorenja župe u Zaprešiću, u nedjelju 4. studenog 1945. Stepinac bio kamenovan?
Uhićenje
“Ako ste žedni moje krvi, eto me!“, rečenica je koju je 18. rujna 1946. izgovorio blaženi Stepinac prilikom svog uhićenja.
Župnik s crvenom kapicom
Tijekom uzništva u Krašiću Stepinac rado se družio s mališanima, Djeca su ga nazivala župnikom s crvenom kapicom te su mu se obraćali s “Ti“, što je nadbiskupu bilo posebno drago.
Svake godine obilježavao je godišnjicu osude
Stepinac je tijekom svih godina kućnog pritvora, misnim slavljem obilježavao godišnjicu svoje osude, zahvaljujući Bogu što nije podlegao u teškim danima.
Posljednja misa
Svoju posljednju svetu misu Stepinac služio 7. veljače 1960.
Izvor: stepinac.zg-nadbiskupija.hr
