Sovjetska postaja Saljut-1 stavljena je uspješno u orbitu oko Zemlje, na visinu od oko 200 kilometara.
Dana 19. travnja 1971. godine lansirana je prva svemirska postaja u povijesti, sovjetski Saljut-1. Lansiranje je izvršeno s kozmodroma Bajkonur, smještenog na području Kazahstana. Sovjeti su time željeli prestići SAD, koji ih je dvije godine ranije nadmašio u pogledu osvajanja Mjeseca programom Apollo. I doista, lansiranjem postaje Saljut-1 prestigao je SSSR svoje američke suparnike za dvije godine (prva američka svemirska postaja – Skylab – lansirana je tek 1973. godine).
Postaja Saljut-1 stavljena je uspješno u orbitu oko Zemlje, na visinu od oko 200 kilometara. Sadržavala je otprilike 99 prostornih metara snabdjevenih atmosferskim tlakom za smještaj posade (do tri osobe). Duljina postaje iznosila je gotovo 20 metara, a imala je u orbiti ukupnu masu od čak oko 18.425 kilograma.
23 DANA U SVEMIRU
Saljut (“pozdrav” na Ruskom) kao počast Juri Gagarinu, koji je u svemir odletio gotovo točno deset godina ranije, poletio je u svemir u travnju 1971. godine na raketi Proton (samo 16 mjeseci nakon što je vodstvo Partije donijelo odluku o gradnji postaje!), ispisavši time novu stranicu u knjizi velikih ljudskih postignuća. Za Saljut su planirane tri posade. Prva posada nije uspjela ukrcati se na postaju zbog problema prilikom spajanja, tako da su vraćeni na Zemlju. Sljedeća posada – Georgij Dabrovoljskij, Vladislav Volkov i Viktor Pacajev – uspješno prispijeva na postaju. Ondje su ostali 23 dana, postavivši novi rekord u boravku u svemiru.
Izvršili su niz zdravstvenih testova, koji su bili od vitalne važnosti za budućnost svemirskih letova: mjerili su gustoću kalcija u kostima, redovno su mjerili krvni tlak, radili analizu krvi sa naglaskom na udjelu kolesterola i šećera, te provjere psihičkog stanja. Redovno su vršili tjelovježbe (svaki kozmonaut po dva sata dnevno), kako bi umanjili atrofiju mišića.
Malo je poznato da su njih trojica prvi ljudi koji su koristili teleskop u svemiru. Orion, kako mu je bilo ime, nalazio se ugrađen na postaji, a izgradila ga je Armenska akademija znanosti. Isto tako, Saljut je imao i prvi staklenik u svemiru u kojem su se uzgajali luk, kupus, lan i poriluk. Na staklenik je postavljena automatska kamera, koja je fotografirala zasađene biljke svakih deset minuta, prateći njihov rast.
Cijela je misija protekla izvanredno uspješno. Postaja se pokazala kao solidna, pouzdana građevina sposobna primiti udomiti posadu na duži vremenski period. Kozmonauti su je napustili 29. lipnja 1971. i spustili se na Zemlju nekoliko sati kasnije. Po svemu uspješna misija doživjela je tragičan kraj: po otvaranju kapsule, ustanovljeno je kako su sva tri člana posade mrtva. Nova misija k postaji, koja je trebala uslijediti za mjesec i pol dana, otkazana je. Saljut je ostao u orbiti još nekoliko mjeseci, nakon čega je spušten u atmosferu i izgorio uslijed trenja.
Zanimljivosti
– Konstruktori su originalno postaji nadjenuli ime Zarja, (ruski “sjaj” ili “zora”) no to je također bilo kodno ime zemaljske kontrole koje je Sergej Koroljev odabrao još u vrijeme Gagarinova pionirskog leta deset godina ranije. Iz tog je razloga odlučeno preimenovati postaju, no ta je odluka donesena prekasno – Saljut je postao ne samo prva svemirska postaja, nego i prva svemirska letjelica s krivim imenom istaknutim na oplati.
– U srpnju 1972. godine lansiran je novi Saljut (DOS-2), no zbog greške na raketi-nosaču odmah po lansiranju pao je u Tihi ocean. Sovjeti su se pravili kao da se ništa nije dogodilo i treći Saljut imenovali kao Saljut 2, zanemarivši izgubljenu postaju.
– Još jedno neuspješno lansiranje Saljuta (DOS-3) dogodilo se sredinom 1973. godine. Zbog greške u sustavu za navođenje, samostalno su se uključili motori postaje i ova je već prilikom prve orbite potrošila sve gorivo. Budući da više nije imala kako održavati visinu, srušila se na Zemlju tjedan dana po lansiranju. Sovjeti su se opet pravili Englezi i nisu imenovali postaju. Ipak, budući da je dospjela u orbitu, registrirali su je NATO-ovi radari, pa je predstavljena kao satelit Kosmos 557.
Datum lansiranja: 19.travnja 1971.
Dimenzije: 20×4 m
Volumen: 99 m3
Trajanje misije: 175 dana
Kraj misije: 11. listopada 1971.
