O bešćutnom i vandalskom činu koji se prošle noći dogodio u srcu našega grada svi smo čitali i s nevjericom gledali fotografije, pitali se što se događa i zar je ovo Sisak?
Čudimo se, no možda se sve nije dogodilo tek tako! Svaka priča ima neku pozadinu.
Kakve poruke šaljemo našim mladima osobnim primjerom i putem medija? Kakav je stav društva prema hrvatskim braniteljima?
Hrvatska je mladost 90 – ih obukla odore i krenula braniti Domovinu, braniti Sisak. Nisu u tom trenutku kalkulirali niti pretjerano razmišljali što im se može dogoditi. Krenuli su vođeni srcem, ljubavlju prema svojoj Domovini, prema svome gradu. Mnogi se nikada nisu vratili…..
Kako im Sisak danas vraća? Što se to dogodilo prošle noći? Zar je ovo dio tužne priče o prerano pokošenoj sisačkoj mladosti?
Sisak se danas srami onoga što se dogodilo, onaj dio Siska koji voli, pamti i poštuje, koji se duboko klanja žrtvi hrvatskih branitelja.
Taj dio Siska smo svi mi. Ima nas više, puno više od onih koji su uprljali ruke na nevinoj žrtvi naših heroja.
Čin koji se dogodio je opomena svima nama, Siščanima, kako nema opuštanja i prepuštanja zaboravu naše prošlosti, niti jednog njezinog dijela.
Nitko neće čuvati, poštivati, pamtiti i uvijek iznova podsjećati na ono što se događalo devedesetih ako to ne budemo mi!
Prenosimo priopćenja župana Sisačko – moslavačke županije Ive Žinića te dožupana i Siščanina Ivana Celjaka vezana uz ovaj nemili događaj:
PRIOPĆENJE U POVODU UNIŠTENJA SPOMENIKA HRVATSKIM BRANITELJIMA U SISKU
“U noći 26. na 27. listopada 2019. u „gradu hrvatskih pobjeda“, gradu Sisku, dogodio se najgori mogući vandalski čin. Oskrnavljen je i uništen spomenik hrvatskim braniteljima, ljudima koji su taj grad obranili od najvećeg zla koje se pojavilo krajem 20. stoljeća .
Postoje, na žalost, ljudi kojima ništa nije sveto, nego nalaze posebno, izopačeno zadovoljstvo u blaćenju i uništavanju mjesta sjećanja i pijeteta.
Postoje isto tako situacije, kad ne možemo i ne smijemo odmahnuti rukom, lakonski okriviti pijanstvo, nedostatak kućnog odgoja i poštovanja prema opće prihvaćenim vrijednostima.
Sisački spomenik poginulim hrvatskim braniteljima, na trgu imenom posvećenom prvom hrvatskom predsjedniku i vrhovnom zapovjedniku upravo tih hrvatskih vitezova, simbol je najsvetijih vrijednosti Domovinskog rata i ove države, u kojoj neki mogu i na ovaj način iskazati nepoštivanje, podcjenjivanje, možda čak i mržnju svega što taj spomenik predstavlja.
Iako su ovakvi slučajevi vandalizma u Sisku rijetki i ne predstavljaju pravilo, smatram kako nikako ne treba podcijeniti ovaj čin vandalizma, zatvarati oči pravdajući ga statistikom, pijanstvom ili ludošću i čekati da ovakvi incidenti postanu svakodnevna praksa.
Ne želimo živjeti u gradu, županiji i državi gdje treba čuvati spomenike, stražariti kraj njih i motriti ih skrivenim kamerama. Stanje društvene svijesti, ponos i ljubav za slavne hrvatske vitezove trebali bi biti najbolji čuvari.
Upravo sam zato ponosan na burnu reakciju građana Siska i naše Sisačko-moslavačke županije koji pokazuju da najveću žrtvu naših branitelja nikad neće zaboraviti i neće dopustiti neodgovornim pojedincima da uništavaju i blate – ne samo spomenike i svetinje – nego i sam obraz našeg društva, zajedničko pamćenje i zahvalnost onima koji su svoje živote darovali Domovini i našem slobodnom životu u njoj.
Ja, kao Vaš župan i hrvatski branitelj, najoštrije osuđujem ovaj čin i nadam se kako je on iznimka, te kako će počinitelji u najkraćem mogućem vremenu biti pronađeni i snositi posljedice svog nedopustivog ponašanja. Hrvatsku treba poštivati i voljeti, a uspomenu na žrtvu naših branitelja dostojanstveno čuvati kao našu najveću vrijednost i blago.”
Župan Ivo Žinić
“Na Spomeniku poginulim hrvatskim braniteljima u Sisku, za vječnost su upisana imena Onih radi kojih je Sisak Grad hrvatskih pobjeda!
Imena Onih koji su osnivali prvu dragovoljačku postrojbu u Domovinskom ratu, Onih koji su oslobodili Barutanu, prvu oslobođenu vojarnu u Republici Hrvatskoj u Domovinskom ratu. Na početku Domovinskog rata naši očevi, susjedi, prijatelji odlazili su na položaje u nepoznato. Provodili su dane i noći u blatu daleko od toplog doma i svojih obitelji. Nisu željeli rat, ali stali su u obranu svojih obitelji i Domovine kada je trebalo.
Na Spomeniku su upisana imena najvećih heroja u hrvatskoj povijesti jer su ostvarili tisućljetni san Hrvatica i Hrvata o samostalnoj i neovisnoj državi.
Naši heroji položili su svoje živote na oltar Domovine zbog nas i ne zaslužuju da se uništava mjesto na kojem bi im se svaki dan trebali pokloniti i zahvaliti za naš život. Jer njih više nema a mi smo tu. Zbog njih.
Vječni plamen koji gori pred Spomenikom, sjećanje je na Njih čije su majke, očevi, supruge i djeca noćima neutješno plakale.
A svima NJIMA noćas je vandalskim činom bešćutno i okrutno ostavljena hladna pljuska na čistom, nevinom obrazu.
U što se to pretvara ovaj Grad, kako odgajamo djecu? Kojim to vrijednostima učimo one kojima trebamo ostaviti Hrvatsku kao što su je nama ostavili Oni čija su imena zapisana na Spomeniku?
Zbog naših heroja trebamo kao društvo oštro osuditi ovaj vandalski čin, zapitati se gdje naši mladi i na koji način provode svoje vrijeme i što svatko od nas kao pojedinac ostavlja u sjećanje svojoj djeci. Je li to neizbrisiva vrijednost spomena na tekovine Domovinskog rata ili tek bešćutno i namjerno ponižavanje i zatiranje svega što je u našoj Hrvatskoj sveto?
Danas ne samo da trebamo osuditi ovaj vandalski čin, već svi ozbiljno shvatiti zadatak: učiniti sve što je potrebno da se više ne uznemiravaju “Oni” čija su imena zapisana na ovom Spomeniku!”
Dožupan Ivan Celjak
