“Sila je oružje slabih; nenasilje je oružje jakih.”
(Mahatma Gandhi)
Međunarodni dan nenasilja obilježava se danas, 2. listopada, na dan rođenja Mahatme Gandhija, jednog od vođa pokreta za nezavisnost Indije i začetnika filozofije i strategije nenasilnog otpora.
Generalna skupština UN-a je 2007. godine ustanovila obilježavanje Međunarodnog dana kao priliku za širenje poruke nenasilja, rezolucijom koja potvrđuje univerzalnu važnost principa nenasilja.
Često puta pod pojmom nasilja podrazumijevamo fizičko nasilje – udarce, batine. Međutim, psihičko, odnosno emocionalno nasilje je zapravo najrašireniji oblik nasilja i svatko ga je nekada doživio.
Nije lako i svi govorimo o toj temi. Ponekad zaboravljamo koliko je važno nuditi drugi izbor kao suprotnost nasilju: nenasilje!
U današnje vrijeme, nasilni su sadržaji dostupni svima, pa tako i djeci. Postaje sve teže izbjeći učenje nasilnih obrazaca ponašanja. Stoga ne čudi da istraživanja pokazuju kako mladi imaju to agresivnije ponašanje, što su više izloženi nasilnim sadržajima u medijima. Iako ne možemo sa sigurnošću zaključiti da gledanje nasilnog sadržaja uzrokuje nasilno ponašanje u adolescenata, sigurno se ubraja u jedan od rizičnih faktora. Kao i svako drugo ponašanje, nasilje se uči. U današnje vrijeme putem medija koji vrve nasilnim sadržajima; od crtanih filmova do igrica i filmova namijenjenih odraslima.
Možemo sa sigurnošću reći kako najjači utjecaj ipak imaju za djecu važne odrasle osobe, od kojih uče opažanjem i ponavljaju slična ponašanja. Ako govorimo djeci da se ne smiju tući, a istovremeno koristimo fizičko kažnjavanje kao odgojnu metodu, djeca će više vjerovati našim djelima nego riječima. Dvostruke poruke mogu ih zbuniti, no veća je vjerojatnost da će usvojiti nasilna ponašanja kao prihvatljiva ili čak poželjna, nego da će se osloniti na upute roditelja. Obrasci odnosa usvojeni u djetinjstvu postaju način doživljavanja svijeta i mladi su ih skloni prenositi na prijateljske ili partnerske odnose u budućnosti.
Kada osoba koja ima problem s drugom osobom ili je u konfliktu s njom rješava tu situaciju koristeći tehnike koje ne uključuju nasilje, govorimo o nenasilnom ponašanju, odnosno o nenasilju. Ono je zapravo način na koji se problem želi riješiti bez upotrebe sile.
Sigurnost je jedna od temeljnih ljudskih potreba te ni jedna osoba ne želi da se prema njoj vrši nasilje. Ponekad se dogodi da ljudi nisu svjesni kako njihova nasilna ponašanja utječu na druge ljude. Jedan od načina kako je to moguće osvijestiti je razvijanje empatije, odnosno sposobnosti suosjećanja s drugim ljudima i razumijevanja njihovih emocija. Ovo su samo neki od načina kojima se može raditi na rješavanju problematičnih ponašanja djeteta, a neki od njih mogu poslužiti i u komunikaciji s odraslim osobama. Na nama je da donesemo odluku da ćemo prakticirati nenasilje, kako bismo djeci, odraslima i samima sebi omogućili sigurnost, ljubav, prihvaćanje i razumijevanje.
Izvor: Poliklinika-djeca.hr, Studentski.hr
Foto:pixabay
