Na ovogodišnjem Turniru ulica Budaševčani su se družili međusobno te su, kao i uvijek do sada ugostili drage ljude – rodbinu, kumove, susjede, prijatelje iz susjednih mjesta.
No svakako je nešto izuzetno zanimljivo i posebno to što se drugu godinu za redom, kao gost jedne od budaševskih ulica, Gospodske ulice, na Turniru pojavljuje gost iz Sjedinjenih Američkih Država, točnije iz države Illinois. Upravo ga je Turnir ulica prošle godine toliko oduševio da je odlučio ponovno doći u Budaševu baš prve subote u srpnju, u vrijeme kad se cijelo mjesto slije na mjesno nogometno igralište na druženje i zajedništvo.
Izvrsno je prihvaćen od svojih domaćina i cijele Gospodske ulice čiji ga stanovnici zovu “our American friend”.
Danas je ovaj mlad i izuzetno simpatičan Amerikanac gost našega portala za koji je ispričao svoju priču.

Možete li se za početak kratko predstaviti čitateljima našega portala?

Zovem se Kyle Werkheiser, imam 28 godina i dolazim sa sjeverozapada američke savezne države Illinois. Radim kao tehničar zrakoplova za jednu američku tvrtku, specijaliziranu za popravak bivših sovjetskih modela zrakoplova.

Kako je Amerikanac došao do Hrvatske, do Budaševa? Otkrijte nam poveznicu!

Hrvatska me oduvijek zanimala zbog njene povijesti, kulture i sporta. Općenito sam zainteresiran za europsku kulturu i sklapanje prijateljstva s ljudima iz drugih zemalja. Tako, sam jednom zgodom, preko Interneta upoznao prijateljicu Ines te sam ju odlučio posjetiti, nakon šest mjeseci poznanstva, u srpnju prošle godine.

Ovo je Vaš drugi boravak u našem kraju, ujedno i drugi puta da sudjelujete na Turniru ulica. Kakvi su dojmovi? Što mislite o ovakvoj vrsti druženja?

Sviđa mi se jer je, prije svega, događaj povezan uz prisjećanje na žrtvu Domovinskog rata o kojem učim sve više. I sam dolazim iz obitelji vojnika; moj djed se borio u Koreji u ranim pedesetima, a tri praujaka su se borila protiv Japana u Drugom svjetskom ratu.
Turnir ulica mi se sviđa jer okuplja zajednicu. Posebice mi se sviđa hrana od koje bih izdvojio kotlovinu. Osim druženja, gdje su me svi tako lijepo prihvatili bez obzira što sam stranac, zanimljive su mi bile i natjecateljske discipline poput povlačenja užeta i nogometa.
Prošle godine je doživljaj upotpunjen zbog sudjelovanja “Hrvatske nogometne reprezentacije” na Svjetskom prvenstvu u Rusiji te smo svi zajedno gledali utakmicu protiv Rusije. Primijetio sam da su hrvatski navijači poprilično srčani i drago mi je što je Hrvatska tako daleko dogurala.

Kako se druže ljudi u zemlji i kraju iz kojeg dolazite? Postoje li ovakva ili slična vrsta duženja kod Vas?

Imamo ljetne sajmove na kojima se druže članovi zajednice. Posebno bih istaknuo Vatrogasni sajam humanitarnog karaktera na kojem dobrovoljnim prilozima potpomažemo rad lokalnog dobrovoljnog vatrogasnog društva. Kao i ovdje, može se dobro jesti i zabaviti, ali mogu primijetiti kako su ljudi na vašem Turniru ulica povezaniji jedni s drugima od ljudi kod nas.

Osim Budaševa i sisačkog kraja, jeste li posjetili još koje dijelove Hrvatske? Kako ste doživjeli našu zemlju?

Posjetio sam Zagreb, Ston, otok Mljet i Dubrovnik. Hrvatska mi se kao zemlja jako sviđa zbog svoje geografske raznolikosti. Na malenom prostoru imate tri klime te u par sati možete doći do planina ili pak do mora. I kod nas postoji takva raznolikost, ali na puno većem području. Kako bih došao do prvih planina, morao bih voziti barem 10 sati, a o oceanu da i ne pričam. Hrvatska je prelijepa, kako priroda, tako i ljudi — vrlo otvoreni i jako dobri domaćini koji su me prihvatili bez obzira što sam stranac. Ljudi koje sam ovdje susreo zainteresirani su za kulturu iz koje dolazim.
Vrijeme u Hrvatskoj je predivno, posebice na Mediteranu. Tako nešto ne postoji u Illinoisu.

Da Vam se pruži prilika, biste li ostali živjeti u Hrvatskoj, ili barem boraviti dulje vrijeme?

Da, ostao bih živjeti u Hrvatskoj. Mislim da Hrvati imaju sličnu radnu etiku kao i Amerikanci te bih se dobro uklopio.