Dugo očekuješ dan koji bi trebao biti onakav kakvim ga planiraš već izvjesno vrijeme. Uobičajen početak slobodnog dana, nakon niza napornih tjedana. Opuštaš se uz kućanske poslove i veseliš obiteljskom izlasku koji u šali zoveš „Obitelj, rodbina, svojta“, jer su svi ti ljudi na neki način uključeni u isplaniranu večer.
Oko podneva poziv prijatelja. Mijenjaju se svi planovi, umjesto veselja tuga. Otišla je draga osoba, iznenada, zauvijek.
U predvečerje ovog, sada tužnog dana, krenem istim putem, ali ne do mjesta veselice, već dalje prema kući tuge.
Kroz glavu i misli prolaze godine, njih više od dvadeset. Zajednička druženja, trenutci koji su obilježili naše živote, dani kojima svjedočiš, a toj su osobi bili najsretniji i najsvetiji trenutci života…… I došle su neke nove godine koje su nas udaljile, svatko je krenuo nekim svojim putem. Ipak, nikad nismo bili sasvim razdvojeni. Povezani smo zauvijek – preko djece, sada već mladih ljudi.
Nije li život doista nepredvidiv?? Tko bi još jutros rekao kako će završiti dan? I tko ili što smo mi na ovom svijetu uopće? Vrijedi li se uzrujavati što netko ne može podnijeti tvoje postignuće pa u prolazu okreće glavu na drugu stranu kako te ne bi pozdravio? Je li potrebno pitati se po stoti puta zašto je netko, bez tebi znanog razloga, promijenio ponašanje prema tebi? Zašto priča preko volje, nema hrabrosti reći suvislu pristojnu rečenicu? I što netko iznosi neistine o tebi nekom trećem kako bi te prikazao u lošem svjetlu, a sebe “uzdigao”.
Nije li bolje postupiti drukčije? Suzdržati se, promisliti više puta kako bismo druge povrijedili manje, ili uopće ne.
Ako ne možeš izreći lijepu i pozitivnu misao o nekome koga u razgovoru spominješ, s razlogom ili bez, bolje šuti …. ili promijeni temu.
Sve odgovore na ovakva ili slična pitanja potražimo u svome srcu. Nema ih potrebe,a niti smisla, nametati drugima.
Istina je kako čovjek snuje, a Bog odlučuje. Istina je i da smo samo nemoćni mali ljudi. Ustali smo i započeli dan. Hoćemo li dočekati njegov završetak? Vjerujemo da hoćemo, no nikad ne možemo biti sasvim sigurni.
Što, dakle, možemo napraviti za sebe ili druge? Ništa veliko, ali to nije ni važno. Mala djela učinjena s puno ljubavi bit će dovoljna, za početak!
Foto: pixabay
