Torba je zauzimala važno mjesto u svakodnevnom životu seljačkog stanovništva u Hrvatskoj krajem 19. i 20. st. Koristila se u gospodarstvu kod obavljanja različitih poslova. Inventar koji se u torbicama nosio također je bio vrlo raznolik od hrane i pića, pribora za obavljanje različitih poslova, sitnih osobnih predmeta , krunica, novca…

 

 

Posebnu vrstu predstavljaju torbice, najčešće zvane zobnice, iz kojih se davalo jesti teglećim životinjama.

Torbe zobnice i vreće koje su se koristile u gospodarstvu pri sjetvi, sadnji jednostavne su izrade i često bez ikakvih ukrasa. Izrađivale su se od grubljih niti konoplje, lana ili oštre domaće vune u prirodnoj , prljavo-bijeloj boji, ponekad u kombinaciji s kozjom dlakom. Za izradu takvih torbi često se, zbog veće čvrstoće, odnosno dugotrajnosti, koristila tkanina otkana u četiri nita.

Kožne primjerke torbi, koje su nekada kao dio vojničke i lugarske opreme, a kasnije kao dio narodne nošnje, u panonskim krajevima Hrvatske nosili muškarci , izrađivali su vješti seoski obrtnici-remenari. Takve su torbe bogato ukrašavane vunom, životinjskim, papcima,raznobojnim kožnim aplikacijama i metalnim alkicama.

Za izradu torbi koristila se u najvećoj mjeri domaća tkanina – konopljana, lanena, pamučna, vunena, tkana u čistom sastavu ili u različitim kombinacijama niti.

Vunene tkanine korištene za izradu torbi na prostoru Like i dalmatinskog zaleđa tkane su najčešće kombinacijom klječenja i protkivanja. Primjerci torbi koji su se nosili u svečanim prigodama ukrašavani su često kao odjevni elementi, finijim i skupocjenijim materijalima. Isto tako za ukrašavanje su se primjenjivale zahtjevnije tehnike plošnih vezova, lančanac, ili zlatovez naskroz ili preko papira.

Bisege ili „dvostruke torbe“ korištene su u gospodarstvu brodskih i planinskih područja kod sjetve te za transport manjih količina tereta, natovarene na konja ili magarca.

Prtenka torba, uprtnjača, torba s uprtama. Tobre koje su se na panonskim područjima koristile u gospodarstvu i domaćinstvu tkane su u dva ili četiri nita, od konoplje, lana, pamuka ili oštre, tanko frkane vune. Muškarci bi ih obično nosili preko ramena, a žene u ruci.

Papkara, papkarnica, papčara torba s viskovima. Vrlo su lijepi i raskošni primjerci nekadašnje lovačke, lugarske torbe polukružnog ili četvrtastog oblika izrađene od prerađenog goveda ili telećeg boksa, svinjske ili ovčje kože, u kojima se nosila hrana i najnužniji predmeti. Rađene su s preklopom i jednim pretincima iznutra. Mogle su biti glatke ili cifrane, ukrašene na preklopu brojnim remenjem, aplikacijama jelenje kože i raznobojnih kožnih komadića, metalnim alkicama (nitima, šljokicama) ogledalcima.

 

Svečane muške torbe Posavine, Turopolja, Pokuplja, sesvetskog zagorja i samoborskog prigorja i Jadranskog polja ubrajaju se među ljepše tradicijske primjerke. To su kožne torbe pravokutnog ili polukružnog oblika, izrađene od tkanine ili kože, s platnenim preklopom ukrašenim gusto nanizanim kratkim kitnjastim resama (krovekom, črepom, coflekima) od crvene kupovne vune.

Na Banovini i Kordunu najzastupljenije su torbe s uprtama, izrađene od domaćega vunenoga tkanja. Na prednjim dijelu, kombinacijom klječanja i protkivanja, izvodila se bogata geometrijska ornamentika, a na stražnjem su utkivane pruge.

Svečane muške torbe (torbaci)s Banovine svrstavaju se među ljepše primjerke tradicijskog tekstilnog rukotvorstva. To su torbe s preklopom, kojega osim tkane bogate geometrijske ornamentike, rese suknene vrpce ukrašene plosnim vezom lančancem, tvorničke zlatne i srebrne metalne te svilene vrpce, metalni fliteri i mala bijela porculanska puceta. Prepoznatljive su i po dugim tamnoplavim vunenim resama kojima je preklop obrubljen.

Zobnica, strumnjača, simenjače, čobanske torbice. Manje torbe jednostavne izrade i ukrasa namijenjene prenošenju manjih količina tereta i hrane u polje tkane su od vune i kozje kostrijeti. Ukras se sastojao od usnovanih ili protkanih debljih pruga najčešće bijele, smeđe tamnocrvene i zelene boje.

 

Izvor fotografija: emz.hr