Uspjeh i neuspjeh djeteta
Kraj nastavne godine se bliži pa se pitanje školskog uspjeha nameće samo po sebi.
Uspjeh ili neuspjeh učenika obično se veže uz dobu ili lošu ocjenu kojom je ono, u konačnici, ocijenjeno.
Dijete je itekako svjesno svog slabijeg uspjeha, tj. neuspjeha. Loša ocjena kojom je ocijenje no pokazuje taj neuspjeh kao nešto što trajno ostaje u imeniku.
Učitelj je nezadovoljan, roditelj će biti nezadovoljan kad sazna za slabu ocjenu. Svi djetetovi suučenici su svjedoci neuspjeha.
Dijete je i samo uplaš eno. Boji se da će pokvariti završnu ocjenu, razočarati i naljutiti roditelje. Osim toga tu je i kazna, kao posljedica neuspjeha.
U razgovoru s djecom, učenicima nižih razreda osnovne škole, dolazi se do spoznaje kako većina roditelja njihovu uspješnost ili neuspješnost veže isključivo uz ocjene i školu, stavljajući u drugi plan, kao nešto manje bitno, njihov uspjeh u izvanškolskim aktivnostima poput bavljenja različitim sportovima, učenje stranih jezika i slično. Roditelji najčešće zadovoljstvo djetetovim postignućima izražavaju usmenim pohvalama, pokazivanjem vlastitog dobrog raspoloženja, simboličnim nagrađivanjem djece.
Djeca, za razliku od roditelja, kao svoja postignuća upravo navode uspjehe u sportu i ostalim područjima djelovanja u kojima su izuzetno uspješni.
Većina djece za školski neuspjeh dobivaju neke zabrane ili posljedice. Najčešće su to zabrane korištenja računala, mobitela, raniji odlazak na spavanje, uskraćivanje igre, gledanja TV programa.
Djeca se tada, prema njihovim riječima, osjećaju loše. Tužni su, ljuti na same sebe i razmišljaju kako što prije ispraviti lošu ocjenu.
Da bismo izbjegli ovakve stresne situacije, osobito na kraju nastavne godine, pomozimo djeci. Najprije se, vi roditelji, zapitajte koliko ste im vremena posvetili, koliko često s njima radili i učili, koliko redovito pregledavali njihove domaće uratke i pitali ih imaju li problema u svladavanju gradiva.
Današnji su roditelji – to je činjenica – prilično opterećeni egzistencijalnim pitanjima pa se ta borba za osnovnim potrebama čovjeka i obitelji često lomi preko djece.
Što roditelji mogu učiniti?
Donosimo nekoliko savjeta upravo za njih!
Ne mjerite uspjeh vašega djeteta isključivo školskim ocjenama.
Ne vičite na dijete, pokažite razumijevanje, pružite pomoć.
Ne namećite svome djetetu prevelika očekivanja.
Ne kritizirajte i ne uspoređujte dijete s drugim djetetom u obitelji ili općenito drugom djecom. Ne prijetite.
Budite roditelj kome će se dijete povjeriti bez straha!
Budite djetetov suradnik i pomagač!
Pohvalite svaki djetetov uspjeh, ne samo školski!Volite svoje dijete i pokažite mu da ste za njega uvijek tu!
Odgojite sretno i zdravo dijete puno samopouzdanja!!
Izvor fotografije: narodni-list.hr
