Zamislite situaciju u kojoj ste jedan pozitivan lik, prihvaćen i kod većine omiljen. Sve ide kako treba, ili bar imate takav osjećaj, a na ljude i događaje oko sebe gledate prilično pozitivno i s puno pouzdanja.
A onda, sasvim neočekivano, privid pozitivne i za Vas lagodne situacije postaje Vaša najgora noćna mora. Nećemo reći „ničim izazvana“, ali niti da je bilo čime opravdanim izazvana. Potez koji imaš pravo povući dovede do jedne teške i komplicirane situacije tijekom koje se sve što si radio i tko si bio počne rušiti poput kule od karata.
Bačen u neki drugi svijet, odbačen od onih koji su ti do jučer bili prijatelji, ostaješ gotovo sam. Uz tebe je tek par ljudi, tako kažu. Razumiju te i podržavaju. I oni treći koji baš ne žele da te se javno povezuje s njima, koji se jave privatnom porukom, ali tu je kraj priče.
Zamislite tu situaciju……. i ona traje dugo, predugo vremena. Tu si gdje jesi, nema izbora, iako želiš pobjeći što dalje. Izbjegavaš ljude i sklanjaš se u sigurnost obitelji i rijetkih prijatelja.
Svaki put kad ideš ususret ljudima koji su te ranili, a ideš stalno jer moraš, prekrižiš se i zamoliš pomoć odozgora svjestan da jednostavno ne možeš sam.
Od svih skrivaš strah, počinješ osjećati krivnju, i da je moguće promijenio bi sve, iako zapravo nisi napravio ništa pogrešno.
Za tebe više nema mjesta u tom okruženju, niti jedna tvoja ideja nije prihvaćena, odbačen si i sam…… čak i u trenutcima u kojima to nikako ni bi smio biti.
Takve je situacije teško izdržati, do kraja ih ne može razumjeti onaj koji ih nije preživio. Često se pitaš kako izdržavaju oni koji ne vjeruju. U koga ili što se uzdaju u najtežim danima?? Ti znaš da sam ne bi mogao…….
Oporavak je dug …… ne možeš zaboraviti ……. iako se jako trudiš.
A onda prođe vrijeme …. Kad prestaneš nekima biti „prijetnja“ počnu se ponašati srdačno, kao da se nikada ništa loše i nije dogodilo. Trudiš se i ti biti takvog raspoloženja prema njima, no to je jako težak put. Jednom slomljene stvari možeš zalijepiti, ali nikad više nisu cijele, bez tragova ponovnog spajanja. Tako je i sa sjećanjima….. poželiš da nestanu i da ti bude lakše, ali baš i ne ide.
Svjedočiš i tome kako stvari sjedaju na svoje mjesto i sve se „poravnava“, ali ne nalaziš zadovoljstvo u tome. Nije tvoja sreća u tome što se nekome događaju teške i ružne situacije. Ne trijumfiraš zbog toga. Ne osjećaš se poput pobjednika.
Od nekih se stvari nikada ne oporaviš, bez obzira koliko to želiš. Samo naučiš ići dalje, čvrsto zamotaš svoju ranu i sakriješ je u najdublju ladicu duše. Kad se dogodi da je netko iznenada otvori – jako te zaboli, puno jače nego što možeš zamisliti…… jer se od nekih stvari nikada nisi uspio oporaviti …….. samo ideš dalje!!

Foto: pixabay